Oznaka: odgoj

Kako poučiti djecu empatiji?

Kako poučiti djecu empatiji?Podučavanje predškolaca empatiji je važno za razvoj njihovih socijalnih vještina i sposobnosti suosjećanja s drugima. Evo nekoliko načina kako možete podučiti empatiju predškolcima:

  1. Modeliranje ponašanja: Djeca često uče promatranjem odraslih. Ponašajte se empatično prema drugima i budite uzor svojoj djeci. Pokažite kako se brinuti o osjećajima drugih i kako pokazati suosjećanje.

  2. Razgovarajte o empatiji: Razgovarajte s djecom o tome što znači empatija i zašto je važna. Upotrijebite jednostavan jezik kako biste im pomogli razumjeti koncept.

  3. Postavljajte pitanja: Potičite djecu da postavljaju pitanja i razmišljaju o osjećajima drugih. Pitanja poput “Kako misliš da se osjeća?” ili “Kako bi se ti osjećao/a da si na njegovom/jezinom mjestu?” mogu potaknuti razmišljanje o empatiji.

  4. Slušanje: Naučite djecu da pažljivo slušaju druge kada govore o svojim osjećajima. Potičite ih da postavljaju dodatna pitanja kako bi bolje razumjela osjećaje sugovornika.

  5. Čitanje knjiga i priča: Čitanje knjiga koje prikazuju likove koji se suočavaju s različitim emocionalnim situacijama može pomoći djeci da razumiju i suosjećaju s likovima.

  6. Igra uloga: Igra uloga može biti korisna za razvijanje empatije. Djeca se mogu pretvarati da su druge osobe i razmišljati o tome kako bi se ta osoba mogla osjećati.

  7. Naglašavanje osjećaja: Pomoću raznih likovnih materijala, kao što su boje, olovke i papir, potaknite djecu da izraze svoje osjećaje i razmišljaju o osjećajima drugih.

  8. Razgovarajte o rješenjima: Kada se suoče s konfliktima ili problemima, potaknite djecu da razmisle o rješenjima koja bi mogla pomoći svima uključenima.

  9. Pohvalite empatično ponašanje: Pohvalite djecu kada pokažu empatiju prema drugima. Potaknite ih da primjećuju i cijene empatično ponašanje kod drugih.

  10. Radite zajedno na humanitarnim aktivnostima: Uključite se u humanitarne aktivnosti s djecom, kao što su volontiranje ili doniranje odjeće i igračaka potrebitima. To će im omogućiti da vide kako empatija može pozitivno utjecati na druge.

  11. Postavite pravila o nasilju i vršnjačkom nasilju: Objasnite djeci da nasilje nije prihvatljivo i potičite ih na razgovor i rješavanje konflikata na miran način.

  12. Budite strpljivi: Razvijanje empatije zahtijeva vrijeme i praksu. Budite strpljivi i kontinuirano potičite djecu na razmišljanje o osjećajima drugih.

Razvoj empatije je proces koji traje tijekom cijelog djetinjstva. Kontinuirano poticanje razgovora i vježbanje empatije pomoći će djeci da razviju vještine suosjećanja i razumijevanja drugih.

ŽELITE BESPLATNE AKTIVNOSTI ZA DJECU?

Prijavite se u klub malih čitača i svaki ćete tjedan dobiti besplatne aktivnosti i posebne kodove za popust ravno u Vaš inbox! 🙂


Zabavljaj_se_čitaj_i_uči

8 Načina kako razvijati ustrajnost kod djece

Nedavno sam pročitala knjigu “Grit – Snaga strasti i ustrajnosti” koju je napisala Angela Duckworth.

Ovo je knjiga koju bih preporučila svakom roditelju, ali i onima koji to nisu. Navela me na razmišljanje o tome kako mogu poticati razvoj ustrajnosti kod svoje djece. I ne samo to, potaknula me da se prisjetim kako su moji roditelji utjecali na razvoj moje ustrajnosti, na čemu sam im neizmjerno zahvalna. 

Moj petogodišnjak je rođen sa genom ustrajnosti. Voli uložiti  trud u sve što radi, i ne odustaje lako, a nakon uspjeha osjeća veliki ponos što ga motivira da ide dalje, čak i kada se radi o njemu izazovnim poduhvatima. Njegov brat je već druga priča. Njega je gen ustrajnosti preskočio, što meni kao roditelju u nekim situacijama predstavlja izazov. Trudim se da prilagodim svoj pristup mlađem sinu kako bih ga naučila da, bez obzira koliko je nešto teško, ipak može uspjeti u svemu što zamisli.

Evo nekoliko načina koje mi primjenjujemo svakodnevno, a zasigurno mogu pomoći i vama:

1. Postavljajte realistične ciljeve

Pomozite djeci da postave ciljeve koji su izazovni, ali i dostižni. Time se stvara osjećaj postignuća koji ih motivira da budu uporni u svojim naporima, te da nadograđuju svoja znanja i vještine.

2. Pohvalite trud, ne samo rezultate

Pohvalite djecu za njihov trud, čak i ako ne postignu željeni rezultat. To im pomaže shvatiti da je vrijedno ulagati napor unatoč eventualnim neuspjesima. 

3. Podrška i ohrabrenje

Budite podrška djeci tijekom njihovih izazova. Ohrabrujte ih da se suoče s poteškoćama, pružajte im potrebnu podršku i pokažite im da vjerujete u njihove sposobnosti. Pokažite im da je u redu nekada i ne uspjeti i ohrabrite ih da pokušaju ponovno.

4. Učite ih rješavanju problema

Učite djecu kako rješavati probleme korak po korak. Potičite ih da razmišljaju kreativno, pronalaze alternative i istražuju različite načine za prevladavanje prepreka, tako što ćete im postavljati pitanja poput “što misliš što bi mogao/la napraviti drugačije slijedeći put”, “zašto misliš da nisi uspio?” i slično.

5. Pružite primjer

Djeca najviše uče promatrajući odrasle osobe oko sebe. Budite primjer upornosti i ustrajnosti u vlastitom životu. Pokažite djeci kako se suočavate s izazovima, prevladavate poteškoće i ne odustajete. Moje dječake posebno inspirira i kada im ispričam neku sličnu situaciju iz svog djetinjstva, kada u nečemu nisam uspjela ali sam odlučila ne odustati i na kraju sam ostvarila željeni cilj, jer sam prilagodila ili promijenila način i pristup.

6. Potičite samopouzdanje

Osjećaj samopouzdanja u vlastite sposobnosti je ključan za razvoj upornosti. Kada se osjećaju sigurni u sebe, vjerojatnije je da će biti uporni i nastojati ostvariti svoje ciljeve. 

7. Balans između potpore i neovisnosti

Važno je pružiti djeci potporu i vodstvo, ali istovremeno ih potaknuti da razvijaju neovisnost. Dopustite im da samostalno rješavaju probleme, ali budite tu za njih i pružite pomoć ukoliko i kada im je potrebna.

8. Učite ih o ustrajnosti

Razgovarajte s djecom o važnosti ustrajnosti i o tome kako su mnogi uspješni ljudi postigli svoje ciljeve upravo zahvaljujući upornosti. Podijelite s njima priče o uspjehu i ustrajnosti kako bi ih inspirirali.

Sve ove metode pomažu razvijanju upornosti kod djece, ali važno je imati strpljenja i kontinuirano raditi na njihovom razvoju i obraćati pažnju na osobnost svoga djeteta. Iako sam  ovu knjigu čitala radi osobnog razvoja, inspirirala me da razmratram načine na koje mogu reagirati u različitim situacijama kada moja djeca imaju poteškoća s nekim zadatkom, te kako im mogu pomoći da korak po korak pobijede sami sebe.

Ukoliko želite više istražiti ovu temu, svakako pročitajte “Grit – Snaga strasti i ustrajnosti” Angele Duckworth. Inspirirat će i vas same da budete ustrajniji, što će zasigurno pomoći i vašoj djeci.

ŽELITE BESPLATNE AKTIVNOSTI ZA DJECU?

Prijavite se u klub malih čitača i svaki ćete tjedan dobiti besplatne aktivnosti i posebne kodove za popust ravno u Vaš inbox! 🙂


Zabavljaj_se_čitaj_i_uči

Disciplina bez drame – sažetak knjige

“Disciplina bez drame” doktorice Tine Payne Bryson i doktora Daniela J. Siegela pruža roditeljima transformirajući pristup disciplini, potičući zdrave odnose s djecom i poticanje emocionalnog rasta.

Ovaj odličan vodič osnažuje roditelje da se duboko povežu sa svojom djecom, smanje sukobe i izgrade poticajno okruženje.

Polazeći od najnovijih spoznaja iz neuroznanosti, Siegel ističe važnost razumijevanja perspektive djeteta i korijena njihovog ponašanja.

Predstavlja ključne strategije koje idu izvan sustava kazni i nagrada, potičući roditelje da se usredotoče na empatiju, razumijevanje i otvorenu komunikaciju.

Pomakom fokusa sa kontrole ponašanja na poučavanje vještina, ova knjiga oprema roditelje učinkovitim alatima za vođenje djetetova ponašanja bez drama.

Siegel ističe važnost povezanosti, preusmjeravanja pažnje i postavljanja prikladnih granica kako bi pomogao djeci u razvoju samoregulacije i vještina rješavanja problema.

“Disciplina bez drame” nudi praktične vježbe, primjere iz stvarnog života i studije slučaja kako bi ilustrirao kako roditelji mogu navigirati izazovnim situacijama s suosjećanjem i jasnoćom.

Pomoću ovih strategija, roditelji mogu poticati emocionalnu inteligenciju i otpornost kod svoje djece, stvarajući konačno mirniju i harmoničniju obiteljsku dinamiku.

7 Ključnih poruka

  1. Povezivanje s djetetom: Provodite kvalitetno vrijeme s djetetom, igrajte se zajedno, razgovarajte o njihovim interesima i postavljajte otvorena pitanja kako biste produbili vaš odnos.

  2. Razumijevanje djetetove pozicije: Umjesto da odmah kaznite dijete zbog lošeg ponašanja, pokušajte saznati što se događa u njihovom životu i kako se osjećaju. Možda se suočavaju s nekom teškoćom ili su frustrirani, a razumijevanje njihove pozicije može pomoći u razumijevanju njihovog ponašanja.

  3. Empatija i otvorena komunikacija: Kad dijete izrazi svoje osjećaje ili se suoči s izazovom, pokažite empatiju i pokušajte razumjeti njihovu stranu. Umjesto da ih samo ispravljate ili kaznite, uspostavite otvorenu komunikaciju kako biste im pružili podršku i riješili probleme zajedno.

  4. Poučavanje vještina umjesto kontrole: Umjesto da se usredotočite samo na kazne, pomozite djetetu da razvije vještine koje su potrebne za pozitivno ponašanje. Na primjer, možete ih naučiti kako se izražavati riječima umjesto udaraca ili vikanja i kako rješavati sukobe mirnim putem koristeći riječi.

  5. Granice i preusmjeravanje pažnje: Postavite jasne granice i pravila kako bi dijete znalo što se očekuje od njega. Ako primijetite da se dijete kreće prema neželjenom ponašanju, umjesto da se usredotočite na kaznu, preusmjerite njihovu pažnju na nešto pozitivno i angažirajuće.

  6. Razvoj emocionalne inteligencije: Potaknite dijete da izrazi svoje osjećaje i pomažite im da razumiju te emocije. Možete im postavljati pitanja poput “Kako se osjećaš?” ili “Što te točno naljutilo?” kako biste im pomogli u razvoju emocionalne inteligencije.

  7. Promicanje pozitivne obiteljske dinamike: Stvorite obiteljsku rutinu koja uključuje vrijeme za igru, razgovor i zajedničke aktivnosti. Osigurajte mirnu atmosferu u kući i pripazite da se odrasli također razgovaraju i o drugima i između sebe govore primjerenim riječima i tonom. Također, uspostavite pravila koja potiču suradnju i međusobno poštovanje kako bi obitelj funkcionirala na primjeren način.

ŽELITE BESPLATNE AKTIVNOSTI ZA DJECU?

Prijavite se u klub malih čitača i svaki ćete tjedan dobiti besplatne aktivnosti i posebne kodove za popust ravno u Vaš inbox! 🙂


Zabavljaj_se_čitaj_i_uči

Kako postaviti zdrave granice bez vike, ucjena i prijetnji?

Jedan od najvećih roditeljskih izazova, ali i  jedan od najvažnijih zadataka jest postavljanje zdravih granica. Postavljanje granica roditelju omogućava da uči dijete dozvoljenim ponašanjima i prenosi pozitivne vrijednosti svome djetetu.

Djeci su nužne upravo smjernice, upute i pravila kako bi se razvijali u zdrave odrasle osobe. Postavljanjem granica djecu učimo i održavanju zdravih međuljudskih odnosa.

Međutim, pitanje je na koji način postaviti granice na pozitivan način? 

Zašto su djeci granice nužne?

Odrastajući u ’80tima i ’90tima, sjećam se da su se granice uvijek jasno znale, a mi djeca uglavnom nismo imali pravo na svoj stav.  

Iako postavljene na autoritativan način, nekad i uz viku i ucjene, granice su postojale.

U nekim obiteljima danas, djeca imaju pravo na svoj stav i njihovi stavovi i želje su jednaki onima njihovih roditelja.

U nekim obiteljima čak su stavovi djece vrijedniji od stavova roditelja, te neki roditelji žrtvuju svoje potrebe i prilagođavaju svoje planove sukladno zahtjevima i željama djece.

Danas smo kao roditelji možda ponekad i previše posvećeni emocijama svoje djece pa zaboravljamo na važnost postavljanja zdravih granica.

Svakako emocije djeteta jesu izuzetno važne i trebamo ih validirati i saslušati, ali ne smijemo zaboraviti da smo mi kao roditelji dužni postaviti zdrave granice i sigurno okruženje u kojem će se naša djeca učiti strpljenju, empatiji, samopoštovanju i poštivanju svoje okoline.

Djeca se bez granica osjećaju nesigurno

Jeste li primjetili da se djeca, kada nemaju jasno postavljene granice, počinju osjećati nesigurno?

Kada roditelji postave pravila i rutine; vrijeme za obroke, vrijeme za spavanje, koliko je i kada dozvoljeno gledati televiziju, kada je vrijeme za domaću zadaću i slično, djeca se osjećaju sigurno jer imaju osjećaj ravnoteže i znaju točno što dolazi sljedeće, budući da prepoznaju istu dnevnu rutinu.

Dječji mozak nije u potpunosti razvijen

Djeca ne mogu donositi odluke kakve mogu donositi odrasli, njihov mozak još nije u potpunosti razvijen.

Razvoj mozga traje sve do 25te godine i odvija se u fazama.

Jedna od zadnjih regija mozga koja sazrijeva je prednji čeoni režanj. Ovo je posebno važno znati jer upravo je taj dio mozga zadužen za planiranje, donošenje strateških odluka, organizaciju, upravljanje pažnjom, samokontrolu i predviđanja posljedica.

Samopoštovanje i poštovanje drugih

Znamo da su djeca pogotovo u predškolskoj dobi, prirodno sebična, što je svakako jedna od normalnih i poželjnih razvojnih faza.

U ovoj fazi, djeca su fokusirana samo na svoje želje i potrebe i uče kako ih ostvariti.

Želje drugih u ovoj fazi ih ne interesiraju, niti su sposobni u potpunosti razumjeti želje i potrebe drugih.  

Kada djeca nemaju jasno postavljene granice i pravila ponašanja, kod njih se kasnije razvija narcizam i djeca odrastaju vjerujući da se svijet vrti oko njih.

Jasno postavljene granice pomoći će djetetu da razvija samopoštovanje, zdrav odnos i poštovanje prema drugima, kao i strpljenje, samokontrolu i empatiju.

U dječjoj je prirodi da iznova i iznova testiraju granice koje im roditelji postavljaju. To je prirodan proces kroz koji djeca uče o samostalnosti i odrastanju. Takvo dijete nije poželjno okarakterizirati kao zločesto dijete.

KAKO POSTAVITI ZDRAVE GRANICE?

1. Postavite jasna pravila

Pravila i upute koje postavite svojoj djeci trebaju biti kratka i prilagođena dobi djeteta, bez prostora za raspravu. Ako su pravila jednostavna, dijete će ih vjerojatnije i poštivati. Pokušajte koristiti pozitivne izraze umjesto negacija; recite ‘obuci se, pa onda idemo u park’ umjesto ‘ako se ne obučeš, nećemo ići u park’ i slično. 

2. Budite čvrsti i dosljedni

Dosljednost je ključna za uspjeh. Kada smo dosljedni, djeci je lakše prihvatiti zadana pravila. Ukoliko niste dosljedni djeca vrlo brzo shvaćaju da imaju prostora za pomicanje granica, što će vrlo rado i napraviti.

Ako je dijete u parku kada je hladno skinulo jaknu a vi želite da je odjene i kažete, ‘ako ne odjeneš jaknu, morati ćemo ići kući’. Kada dijete ne odjene jaknu, odmah krenite kući.

Važno je da dijete nauči da ste vi dosljedni (iako Vam možda još ne odgovara ići kući jer ste tek došli u park) i da nauči da sve što radimo ima svoje posljedice.

3. Pripazite na govor tijela i izraz lica

Imajte na umu da je važno ne samo što kažete, nego i neverbalni govor: govor tijela, izraz lica kao i ton vašeg glasa. Uvijek se spustite na razinu djeteta i govorite mirnim glasom, neutralnog izraza lica. 

4. Pokažite da postoje i posljedice i pohvale

Pobrinite se da dijete unaprijed zna koje su posljedice ukoliko prekrši pravila. Posljedice trebaju biti razumne, pune poštovanja prema djetetu i naravno, povezane sa neželjenim ponašanjem.

Naprimjer, ukoliko dijete baca igračku, oduzmite ju, nemojte ga kazniti tako što neće moći ići u park.

Djeca moraju naučiti što je dozvoljeno ponašanje, a što ne. Svakako iskoristite svaku priliku da pohvalite dijete kada je poštivalo pravila.

Djeca vole čuti pohvale, te ih to dodatno motivira da se nastave truditi. 

5. Ponudite izbor

Djeci je jako važno da imaju izbor, što je posebno važno ukoliko im uskraćujete nešto, ograničavate ili ne dopuštate.

Stoga, ponudite im izbor kada god je to moguće, ‘ne možeš raditi to, ali možeš raditi ovo’.

6. Prilagodite očekivanja dobi djeteta

Ponekad, previše očekujemo od djeteta ne uzimajući u obzir njegovu dob i nismo ni svjesni da dijete nije u mogućnosti razumjeti naša očekivanja i upute.  

Zato je jako važno da ne postavimo prevelika očekivanja pred dijete, te da ih prilagodimo ne samo dobi djeteta, već i njegovoj sposobnosti da kontrolira svoja djela. 

Kada je dijete jako nervozno, prvo uvijek provjerite da li je gladno? Da li je pospano? Bolesno? Mora li na wc? Da li ste dogovorili previše aktivnosti i podražaja u jednom danu za njegovu dob?

7. Budite primjer svojoj djeci

Razgovarajte otvoreno sa djecom i pobrinite se da u potpunosti razumiju granice. Pokažite djeci da ste spremni na razgovor i da poštujete njihove želje i potrebe te da svatko u obitelji ima pravo na svoje osjećaje. 

Postavljanje granica i poštovanje drugih je izuzetno važna osobina koju je nužno naučiti u životu. 

Što prije djeca nauče poštivati granice to će biti spremnija na stvarni svijet i gradit će kvalitetnije i zdravije odnose sa drugima kada odrastu.

I roditelj može pogriješiti, svojim ponašanjem i isprikom djetetu kada ste pogriješili pokazujete djetetu kako se preuzima odgovornost.

Važno je da dijete nauči kada je dovoljno oprosti, a kada treba reći, oprosti, pogriješila sam, kako mogu ispraviti svoju grešku?

ŽELITE BESPLATNE AKTIVNOSTI ZA DJECU?

Prijavite se u klub malih čitača i svaki ćete tjedan dobiti besplatne aktivnosti i posebne kodove za popust ravno u Vaš inbox! 🙂


Zabavljaj_se_čitaj_i_uči

Zašto ne treba govoriti djetetu da nije dobro?

Ponašanje je oblik komunikacije. Tretiranje djece i beba sa razumjevanjem i poštovanjem ne znači da se istovremeno ne mogu postaviti jasne granice.

Način odgoja na koji smo mi (danas roditelji) i generacije prije nas navikle jest autokratski.

Naše vlastito ponašanje u konačnici ima najveći utjecaj na ponašanje naše djece. Stoga ako nam se ne sviđa kako se oni ponašaju, prvo moramo krenuti od sebe i korekcije vlastitog ponašanja i komunikacije.

Ničije ponašanje nije izolirano i samonastalo, ono je uvijek na neki način kreirano pod utjecajem ljudi i kulture (ili nekulture) oko nas.

Stoga, radije nego da nazivamo neko ponašanje dobrim ili lošim, možda ga je bolje opisati kao prikladno i neprikladno.

Razlog zašto se ljudi a pogotovo djeca ponašaju na neprikladan i neprihvatljiv način jest zato što nisu pronašli alternativni, bolji i učinkovitiji način da iskažu emociju i potrebe koju osjećaju i koje nisu ispunjene ili uvažene.

Dakle ponašanje djece jest možda neprikladno za druge oko njih, no nije loše ili zločesto.

 

Svako ponašanje je oblik komunikacije.

Svako ponašanje je oblik komunikacije a iza svakog postupka nalazi se neki osjećaj tj. emocija.

Kada otkrijemo emociju iza ponašanja, važno je da prvo pokažemo empatiju i suosjećanje, a tada pokušamo opisati taj osjećaj. 

Uvijek se sjetite da mala djeca nemaju dovoljno razvijen vokabular da mogu opisati svoje osjećaje, tu im treba naša pomoć.

Kada pomognete djetetu izraziti osjećaje riječima, ono će imati manje potrebe vrištati, bacati stvari, plakati ili imati neku drugu neprikladnu reakciju na ljutnju.

Na neki način se možete ponašati kao komentator na utakmici, gdje utakmica zapravo svakodnevnica Vašeg djeteta i kako napreduje dan, možete opisivati djetetu što radite i te što dolazi sljedeće.

Možete uvijek ponuditi alternativu, reći nešto kao: vidim da se osjećaš ljuto zato što sada moramo doma iz parka, što kažeš na to da poslije večere napravimo kakao i igramo se sa lego kockicama?

 

Koja je alternativa izrazima dobar i loš ?

Ono što je najvažnije jest da NIKAD ne kažemo TI SI (zločest, loš, bezobrazan itd.) nego uvijek svoj komentar usmjerimo na učinjeno djelo TO ŠTO SI NAPRAVIO/LA NIJE BILO DOBRO.

Važno je i dijete odvesti sa strane, dalje od drugih ljudi kada komentiramo njezino ili njegovo ponašanje a ne to činiti pred drugima.

Predlažemo spustiti se na razinu očiju djeteta, pogledati ga u oči i oštro i jasno i kratko reći: ovo što si napravio (samo djelo, ne dijete) nije bilo u redu, kako bi se ti osjećao da je netko tebe udario? Nisi se spreman igrati lijepo. Sada idemo doma. 

Nakon toga bitno je na trenutak ostati tiho. 

Djetetu koje tek uči riječi i njihovo značenje je potreban trenutak da te procesuira što je čulo i da ozbiljno shvati roditelja.

Nakon toga treba uslijediti posljedica za ono što su napravili, ako su udarili nekoga, dijete možete udaljiti iz igre ili iz parka i odvesti ga doma gdje onda neće moći raditi nešto zabavno, kako bi shvatilo da je odlazak posljedica tj. svojevrsna kazna.

Tako dijete zna da iako je Vaš plan možda bio drugačiji, da ste spremni do kraja izvšiti rečeno i da kada nešto kažete mislite ozbiljno. 

Budite sigurni da ćete tada imati poštovanje djeteta. Istovremeno djetetu niste oduzeli ljubav niti ste ga ponizili i napali kao osobu. Postavili ste jasne granice.

Time kritika nije usmjerena na dijete kao osobu nego na njegovo ponašanje.

Djecu je također važno naučiti da nije svaku grešku moguće ispraviti isprikom, već treba promijeniti ponašanje i potruditi se ponovno steći izgubljeno povjerenje osobe koju smo povrijedili. 

ŽELITE BESPLATNE AKTIVNOSTI ZA DJECU?

Prijavite se u klub malih čitača i svaki ćete tjedan dobiti besplatne aktivnosti i posebne kodove za popust ravno u Vaš inbox! 🙂


Zabavljaj_se_čitaj_i_uči
0
    0
    Vaša košarica
    Vaša košarica je praznaVrati se u shop