INTERVJU: Zrinka Janković, Mamin ručak blog
Zašto si odlučila pokrenuti svoj blog?
Na ideju da pokrenem blog došla sam jedne siječanjske noći 2021. godine. Bila sam na porodiljnom s trećim djetetom i znala sam da ću tri godine biti kod kuće. Nisam htjela izgubiti sebe u pelenama, kašicama, školskim i vrtićkim obvezama….trebao mi je ispušni ventil, mjesto gdje se mogu izraziti i tako sam počela pisati blog.
Brzo sam pomislila „Pa gdje ćeš ti Zrinka s još jednim food blogom“, ali onda sam razmislila i rekla sama sebi – nijedan se ne obraća mamama, nijedan nema jednostavna jela s lako dostupnim namirnicama i tako je nastao Mamin ručak.
Želja mi je blogom prikazati majčinstvo u kuhinji bez filtera, photoshopa i uljepšavanja.
Po čemu je tvoj blog/tvoja web stranica drugačija od drugih blogova za mame i onih o kuhanju?
Mamin ručak je drugačiji blog jer se obraća mamama. Razumijem izazove i svakodnevnicu svake mame, jer isto prolazim i ja sa svoja tri dječaka. Jednostavno mi je pisati i stvarati za mame, jer se mogu s njima poistovjetiti.
Kako kreiram recepte zapitam se da li bi taj recept mogla napraviti mama koja je na porodiljnom, mama koja juri s posla ili na posao, mama koja radi full time posao od kuće, mama koja ne želi nabavljati namirnice za ručak s „Tajlanda“, mama koja želi da joj djeca pojedu kuhani obrok. Samo recepti koji prođu ovo malo „ispitivanje“ zaslužuju svoje mjesto na blogu.
Kuham jednostavno s lako dostupnim namirnicama i mislim da to svima olakšava svakodnevnicu. Cilj mi je da recept koji objavim mama zbilja može kod kuče skuhati svojoj djeci, a ne samo diviti se mojoj kreaciji na tanjuru ili fotografiji. Dekoraciji ne pridajem previše pažnje. Jela slikam na danjem svijetlu, bez reflektora, na običnom bijelom tanjuru.
Možeš li opisati kako izgleda jedan tvoj običan radni dan a kako izgleda jedan vikend?
Mnogo puta mi se dogodilo da ljudi misle da sam doma, kuham i samo objavljujem fotografije. Na takve izjave najčešće klimnem glavom ili odgovorim osmjehom, jer nema smisla ulaziti u detalje.
Kada si mama i radiš od doma to nikada nije „u komadu“, uvijek te nešto prekine. Bilo da je to zadaća, kuhanje, spremanje za školu, bilo da glumiš suca između djece ili ih voziš u školu i na trening.
Od toga ne možemo pobjeći i zato sam odlučila pronaći ritam koji mi najbolje paše.
Radne zadatke dijelim da one koje mogu obaviti s djecom i na one koje ne mogu. Kada su djeca u vrtiću i školi ili kada spavaju, najčešće pišem članke i objave, smišljam nove proizvode, radim strategiju i planove, kontaktiram potencijalne suradnike, dogovaram ZOOM pozive, a kada sam s djecom: kuham, fotkam, pakiram Bilježnice za slanje i slične stvari koje mogu raditi uz buku, galamu i 192 puta „Mamaaaaaaaaaaaa“ u minuti.
Ono što mi jako pomaže je što plan za naredni dan napravim večer prije. To mi olakšava jutro i početak novog radnog dana.
Vikendom volimo otići u prirodu, na izlet ili družiti se s prijateljima. Vikend je vrijeme za obitelj.
Kako planiraš svoj tjedan?
Imam planer bez kojeg ne idem ni u WC. 😊 Kada imaš troje djece i posao koji razvijaš sam, doslovno od nule, planiranje je sve. Nisam spontana osoba, ali često nisam ni pod stresom jer imam plan.
Zapišem privatne i poslovne obveze kroz tjedan i vodim se njima. Ako nešto nije u planeru, sigurno ću na to zaboraviti. Isto vam je i s mojom shopping listom. Nema teorije da se sjetim kupiti tjesteninu u trgovini, ako ona nije na popisu.
Koje su dnevne rutine tvoje obitelj sa dječacima od 4,8 i 10 godina u Karlovcu?
Karlovac je predivan grad za obiteljski život. Ja sam iz Splita došla u Zagreb studirati i onda se udala i preselila u Karlovac. Divan grad za odgajati djecu. Sviđa mi se što ima sve i što je sve blizu. Nema trošenja vremena ni živaca na gužvu i traženje parkinga. Nema pretjerane gužve u trgovinama, banci ili pošti.
Miran grad, prepun zelenila. Ljudi nemaju percepciju kakav je to grad zapravo, jer ga doživljavaju kao cestu koja vodi prema moru i na tom putu vide samo dimnjak toplane, stari autobusni i željeznički kolodvor, par semafora i mostova. No, ljepota Karlovca se krije kada se odmaknete od te ceste.
Obožavamo šetnje uz Koranu. Dečki vole vožnju biciklima gradom.
Prema povratnoj informaciji tvojih pratitelja, koji su najčešći problemi i pitanja s kuhanjem?
Obožavam razgovarati sa svojim pratiteljima i osluškivati njihove izazove. Shvatila sam da mamama nije problem kuhati, veći je problem što skuhati. Dakle, nedostatak ideja i inspiracija.
Danas nam se na internetu nudi sve i svašta i teško je od svega ponuđenog izabrati nešto kvalitetno.
Svaki tjedan na društvenim mrežama dajem ideje što za ručak, a svaku subotu šaljem newsletter s prijedlogom jelovnika za naredni radni tjedan. To mame jako cijene. Mnogo njih mi se javlja da jedva čekaju subotu u 8:00 kada će im na mail stići novi jelovnik.
Drugi veliki izazov je organizacija vremena u kuhinji s ostalim obvezama. Kuhanje je tek mala crtica na našoj dnevnoj „to go“ listi i ako nismo organizirani, nastane kaos i frustracija.
Ono što je jako bitno je da vikendom složite tjedni jelovnik za naredni tjedan i obavite kupovinu potrebnih namirnica. Ako se u srijedu ujutro počnete razmišljati što ćete taj dan kuhati, a hladnjak i smočnica su vam prazni, dan odmah ide u drugom smjeru. Organizacija je pola kuhanja.
Na svojoj stranici imaš kolumnu Mamin Vrt, koliko vremena ti treba za održavanje vrta i na koji način u njegovo održavanje uključuješ djecu?
Vrt oduzima dosta vremena, ali kada znate koji mu je krajnji cilj, a to je da znate što vam djeca jedu, vrijedno je svake sekunde i minute. Vrtlarstvom sam se počela baviti prije 3 godine. Malo po malo, s ne puno znanja. Cijeli život „iz daleka“ gledam svoje roditelje kako rade u vrtu i nekako sam se osjećala „dužnom“ svojoj djeci ponuditi domaće voće i povrće na kojem sam i sama odrasla.
Želim istaknuti da uvijek budemo svjesni moći koju imamo kao roditelji i činjenicu da smo mi najveći uzori svojoj djeci. Možda to sada ne vidimo, ali kad tad se sve kockice poslože.
Otkada radimo u vrtu, vrt je postao naše malo igralište. Djeca su krenula tako da su grabljicama i lopaticama kopala po zemlji, bagerima nosili zemlju, u kantice skupljali travu za kompost.
Na početku je njihova koncentracija trajala doslovno pet minuta.
Nikada ih nismo silili da moraju, nego da probaju, da budu s nama, da se zajedno družimo na svježem zraku.
Znali su trčati po tek posijanoj mrkvi ili cikli. Čupati tek posađenu papriku ili brati zelenu rajčicu.
Danas, je mnogo lakše, jer nismo odustali, a i oni su odrasli. Danas nam pomažu saditi, vaditi luk i krumpire, zalijevati, voziti tačke, razvrstavati kompost, a najdraže aktivnost im je košnja trave.
Nedavno si uspješno lansirala Bilježnicu za recepte, kako si došla na ideju i što ona sve sadrži?
Jednim dijelom za to su zaslužni moji pratitelji, a jednim dijelom moja želja za idealnom Bilježnicom za recepte. Dugo me pratitelji pitaju „Kada će kuharica?“. Ja zbilja mislim da još nisam spremna za taj korak, iako na blogu imam 300 + recepta, pa sam im ponudila Bilježnicu za recepte da kreiraju kuharicu po svojoj mjeri.
Mnogo puta kupimo kuharicu pa skuhamo tri recepta iz nje, u Bilježnicu možete zapisati svoje omiljene recepte i kuhati po njima non-stop.
Osim stranica za upisivanje recepata, tu su i stranice za lijepljenje recepata. Rukom pisan recept od mame, bake, Ane s posla ili Marije s trećeg kata, gubi vrijednost prepisivanjem, stoga takve recepte u ovu bilježnicu možete samo zalijepiti.
Bilježnica sadrži i 26 jednostavnih recepata Maminog ručka s lako dostupnim namirnicama i 15 osnovnih tips and tricksova – kako napraviti kremasti rižoto, kako skuhati tjesteninu, napraviti kruh i varivo i slično.
Sadrži i 14 unaprijed složenih tjednih jelovnika koji su QR kodom povezani s blogom. Mnogo je teže smisliti što ćemo skuhati, nego skuhati i zato sam htjela da barem 14 tjedana u godini korisnici Bilježnice imaju ideju što kuhati.
Ova Bilježnica je sadržajem i dizajnom rađena tako da sve korisnike motivira na kuhanje, ali ujedno i olakša planiranje obroka.
Među čitateljima tvog bloga i pratiteljima tvojih stranica na društvenim mrežama, koliko je tata?
Ima i tata i baka i znaju mi uputiti kritiku zašto se samo obraćam mamama kada i druga publika prati Mamin ručak. Hvala ima na tome i drago mi je da su tu. No, mame su za mene kraljice, mame su moja inspiracija i jednostavno se rijetko obraćam tatama.
Ideja mi je uvesti rubriku „Tatin ručak“ i motivirati tate da kuhaju svojoj djeci i ženama. No, u mojoj okolini jako malo tata kuha. Počevši od mog muža i zbilja trenutno nemam inspiraciju za Tatin ručak, ali vjerujem da će se to s vremenom promijeniti.
Kako ti vidiš u svojoj okolini koliko su tate aktivno uključeni u odgoj djece a koliko u kuhanje?
Mislim da to ovisi o temperamentu i karakteru, ali i o tome u kakvom su odnosu muž i žena. U mom slučaju i ja i muž smo aktivno uključeni u odgoj djece.
No, u svojoj okolini imam većinom primjere gdje je sve na ženi, tj mami. Bila sam i u toj situaciji. Muž je često putovao, a ja sam došla u grad u koji nikog ne znam i u dvije godine rodila dvoje djece.
Naravno da voliš svoju djecu najviše na svijetu, ali to je kada nemaš pola sata vremena u danu samo za sebe, to je teško i frustrirajuće.
Majčinstvo nam mnogo daje, ali mnogo i oduzima, prvenstveno nas same. Veliki je pritisak danas na mamama. Prikazuje se slika idealne i savršene mame. No, stvarnost je itekako drugačija.
Upravo Maminom ručkom želim prikazati tu stvarnu, realnu i nesavršenu sliku majčinstva.
Ne mora nam ručak uvijek biti dovoljno slan, niti meso sočno, ne mora nam kuhinja biti visokog sjaja, niti tanjuri po zadnjoj modi, bitno je da kuhamo svojoj djeci.
Mamin ručak je najbolji ručak koji možemo ponuditi svojoj djeci.
Koliko vremena tvoja djeca provedu pred ekranima i kako tvoj muž i ti dogovarate korištenje tehnologije sa djecom?
Ovo je zbilja izazov današnjice. Naša djeca su djeca digitalnog doma i ne možemo im oduzeti ekrane, ali se možemo potruditi da sate ne provode pred njima ili da ih kvalitetnije koriste.
To zahtjeva angažman roditelja. Često idemo linijom manjeg otpora i kupujemo mir mobitelom, televizijom ili PlayStation. Ja to zovem skupi mir, jer nakon višesatnog gledanja u ekran djeca su nerijetko ljuta i agresivna.
Ekrani su povezani i s pretilošču o kojoj se jako malo priča. Naša djeca se premalo kreću, premalo provode vremena u prirodi, s prijateljima u parku. Ekrani su zaludjeli cijeli svijet.
Moja dva starija sina imaju mobitel. Znaju zalutati Internetom, ali većinom mobitel im služi da pronađu nešto o životinji koja ih zanima, da precrtavaju fotografije na papir, vole gledati videe „How to…“ pa od origamia naprave brod ili ako zapnu oko zadaće pitaju Googlea.
Tjelesna aktivnost, sudjelovanje u kućanskim poslovima i boravak u prirodi za mene su super način kako da djeci smanjimo vrijeme provedeno pred ekranima.
Tko najviše čita u tvojoj obitelj? Kakve su čitalačke navike u Vašoj obitelji?
Kod nas je za čitanje zaslužan tata, a za kuhanje mama. Zbilja djeca više vole kada im tata čita. Kada su djeca bila manja, uvijek sam im kupovala igračke, ali s vremenom sam shvatila da je slikovnica najbolji poklon koji možeš kupiti djetetu.
S čitanjem djeci smo počeli kada su imali cca 10 mjeseci i interes im traje i do dan danas. Najčešće čitamo pred spavanje i mislim da je ovo super taktika za uspavljivanje djeteta i prilika za zajedničko druženje.
U autu uvijek imamo par slikovnica i kada idemo na duži put, često ga kratimo upravo čitanjem.
Zašto je čitanje s djecom tebi važno?
Jednom mi je teta u vrtiću rekla: „Vidi se da čitate djetetu.“ Bila sam jako sretna. Čitanje je jako bitno zbog razvoja vokabulara i kontrole emocija. Kada se dijete zna izraziti, zna i reći što ga muči i ljutnju izražava riječima, a ne bacanjem po podu ili bacanjem igračaka.
Mislim da od knjiga i slikovnica dijete može zbilja dosta naučiti, maštati i sanjati. Edukativne slikovnice su također super ako kod kuće imate malog izbirljivca koji ne želi jesti mrkvu, brokulu, blitvu.
Što te potaklo na suradnju sa Storyboxom?
Naišla sam na StoryBox na Instagramu i odmah me zainteresiralo što i tko stoji iza tog profila. Bacila sam oko na web, pročitala priču o Armini i Katarini i nekako osjetila da možemo nešto zajedno napraviti.
Od kada sam i sama poduzetnica, počela sam jako cijeniti žene koje se svojim radom bore za boljitak društva i koji žele pozitivno promijeniti svakodnevnicu svakoga od nas.
I Mamin ručak i StoryBox žele preko roditelja utjecati na djecu, stvoriti im kvalitetne i zdrave navike koje će ih pratiti cijeli život. Prehrana i čitanje su definitivno nešto što je vrijedno i za što se isplati potruditi.
ŽELITE BESPLATNE AKTIVNOSTI ZA DJECU?
Prijavite se u klub malih čitača i svaki ćete tjedan dobiti besplatne aktivnosti i posebne kodove za popust ravno u Vaš inbox! 🙂
