Zašto si se odlučila za poduzetništvo i zašto baš dječje knjige i aktivnosti?
Oduvijek sam planirala da ću biti poduzetnica. Htjela sam se, kroz svoje profesionalno iskustvo, prije dobro pripremiti za tu ulogu.
Bavila sam se financijama i računovodstvom, zatim radila u turizmu, i provela dosta vremena ‘tražeći sebe’ i polje koje bi odgovaralo ne samo mojim profesionalnim kompetencijama, već i mojoj osobnosti.
Nakon što sam postala mama dvojice dječaka koji prebrzo rastu, shvatila sam koliko brzo vrijeme leti i naučila važnu lekciju ‘pravo vrijeme je sad’.
Naučila sam i koliko je važan period njihovog razvoja od rođenja do polaska u školu, koliko je nužno da odvojimo vrijeme koje provodimo sa svojom djecom u ovom periodu i učimo ih vrijednostima koje će im pomoći da u budućnosti mijenjaju svijet na bolje.
Znam koliko je to teško u ovom užurbanom načinu života koji većina nas živi.
Istinski uživam u čitanju sa svojim dječacima, i osmišljavanju raznih aktivnosti i eksperimenata.
Jako sam sretna što i oni uživaju u čitanju, i što uvijek traže još jednu, pa još jednu (pa još jednu!) priču i što me vrijeme provedeno s njima na takav način vraća u dane mog djetinjstva.
Sve to nekako kao do me vodilo upravo do trenutka kada sam rekla ‘sada je vrijeme’ za poduzetništvo i za Storybox.
Kako ste došle na ideju Storyboxa i zašto ste ušle u biznis zajedno?
Katarina i ja smo jedna drugoj velika podrška i inspiracija, još od vremena kada smo zajedno studirale u SADu.
Zajedno smo rasle, nekad u različitim smjerovima (i zemljama), ali dijelimo jako slične vrijednosti kojima se trudimo učiti i svoju djecu.
Obje smo željele nekako pomoći i drugim roditeljima da usprkos užurbanom načinu života, odvoje vrijeme za svoju djecu kada dođe naša kutija, koje će provesti u dječjem svijetu mašte i kreativnosti, a pritom učiti djecu vrijednostima koje će im pomoći da mijenjaju svijet na bolje.
Što čitaš i što ti znači čitanje?
Otkako sam postala mama, najviše čitam knjige za djecu i knjiga o djeci i razvoju djeteta.
Jako me interesira psihologija, pa često čitam i knjige na tu temu. Volim čitati i poeziju, a čitanje za mene znači odmak u neki drugi svijet, opuštanje i naravno, učenje i osobni razvoj.
Koliko često i od koje dobi čitaš svojim dječacima?
Obojici čitam od rođenja, a čitamo svaku večer prije spavanja i kada oni sami zatraže da čitamo.
Kako biraš knjige?
Jako mi je bitna tematika kada biram knjige za svoje dječake, ali i kvalitetne ilustracije, te pazim da je dovoljno razumljiv način pisanja za njihov uzrast.
Često i njih povedem da sami izaberu knjigu koju ćemo kupiti ili posuditi u knjižnici.
Koja je tvoja dnevna rutina radnim danom i vikendom?
Tijekom tjedna se trudim ‘uloviti’ vrijeme za sebe, i ne mogu reći da imam rutinu.
Radim na tome, jer svi bolje funkcioniramo kada imamo rutine i suprug i ja, a pogotovo djeca.
Vikendi su rezervirani za obitelj, bilo da smo vani ili doma. Obzirom da je moj suprug često poslovno na putu, naše rutine se mijenjaju ovisno o tome da li je on doma ili ne.
Svakako kada je doma, ja imam više vremena za sebe.
Koje su omiljene aktivnosti tvojih dječaka?
Moji dječaci su oboje jako aktivni, i primarno su im drage (a i važne), fizičke aktivnosti.
Stariji, petogodišnjak jako voli bojiti, crtati i oduševljava ga kada izrađujemo predmete od papira. Često zajedno i slikamo.
Mlađemu se omiljene aktivnosti dosta često mijenjaju, jer je još u fazi istraživanja.
U zadnje vrijeme najviše voli slagati visoke tornjeve i plesati.
Koje su tvoje self-care rutine?
Self-care rutine baš i nemam, to je nešto na čemu radim.
Ali svakoga dana, odvojim barem 30 minuta za sebe u koje god doba dana to bilo, kada meditiram i jednostavno ne radim apsolutno ništa i izoliram se od vanjskog svijeta.
Kako vidiš ulogu očeva kod svjesnog odgoja djece?
Uloga očeva je jednako važna kao i uloga majki.
Ali što je još važnije jeste da se te dvije uloge moraju kao slagalica nadopunjavati, kako bi djeca dobila sve ono što trebaju i od očeva i od majki.
Kako se ti i muž dogovarate oko odgoja i kako se postaviti u kojoj fazi?
Moj muž bolje razumije našu djecu u nekim situacijama i fazama, u nekim ih bolje razumijem ja.
Ono što je meni pomoglo u mom osobnom razvoju kao roditelja, jeste promatrati njega kako postupa u nekim situacijama, koje su meni bile izazovne i učiti od njega.
Isto tako, i on uči od mene u situacijama koje su meni jednostavnije, a njemu predstavljaju izazov.
Jako puno i otvoreno razgovaramo, i trudimo se i mi rasti i razvijati za dobrobit naše djece.
Koja ti je omiljena knjiga za djecu a koja za odrasle?
Teško mi je reći samo jednu. Ima ih puno.
Za odrasle ‘Čuvar izgubljenih stvari’ od Ruth Hogan i ‘Zovem se Crvena’ – Orhan Pamuk.
A za djecu ‘Ocean do neba’ – Braće Finn, ‘Slonić po imenu ja’ – Giles Andreae, i ‘Riba duginih boja’ – Marcus Pfister.
ŽELITE BESPLATNE AKTIVNOSTI ZA DJECU?
Prijavite se u klub malih čitača i svaki ćete tjedan dobiti besplatne aktivnosti i posebne kodove za popust ravno u Vaš inbox! 🙂