Katarina Štimac Tomić – marketing mama

Katarina-Stimac

Sadržaj članka:

Zašto si se odlučila za poduzetništvo i zašto baš dječje knjige i aktivnosti?

Odlučila sam se za poduzentištvo zbog slobode organizacije vlastitog vremena i zbog bolje kvalitete života tj. boljeg balansa privatnog i poslovnog života.

Radeći u korporacijama u više zemalja u dvadesetima i ranim tridesetima sam stekla golemo iskustvo i divne kontakte, naučila o procesima i izgradnji procesa za uspješno poslovanje i prodaju,  te izgradnji brenda.

Sada to iskustvo primjenjujem u svojoj konzultanstskoj praksi gdje sam pronašla niche tržište i nudim usluge izrade strategije prodaje i marketinga, izrade web stranice i web trgovine, te edukacije malih i srednjih poduzetnika o tome kako da izgrade uspješan brend, mjere svoje rezultate i organiziraju poslovanje.

Kako ste došle na ideju Storyboxa i zašto ste ušle u biznis zajedno?

Kao i svaka mama tokom prve trudnoće i tokom prve dvije godine života moje prve kćeri sam krenula čitati dječje knjige i primjetila da je teško pronaći kvalitetne knjige i poticajne aktivnosti za djecu.

Jednog sučanog ljetnog jutra kada smo nakon duge ranojutarnje fitness šetnje Uvalom Lapad sjele na kavu, počele smo pričati o tome kako zabavljamo djecu tokom dana kada je sunce prejako za izaći van.

Pričale smo kako je teško uz užurbanu svakodnevnicu pronaći kvalitetne slikovnice i kako bi bilo lijepo da dolaze u paketu sa zabavnim razvojnim aktivnostima i nekom sitnicom za djecu – tako smo došle na ideju Storyboxa.

Što čitaš i što ti znači čitanje?

Moje su se čitalačke navike poprilično promijenile otkada sam istovremeno postala poduzetnica i mama.

Čitanje mi pomaže da počistim glavu od svakodnevnih to-do lista, dio je moje self-care rutine.

Čitam ponešto o razvojnoj psihologiji i svjesnom roditeljstvu autora kao što je Rene Brown, zatim poeziju Rupi Kaur i Karen McMillan, naravno poslovne knjige kao što su knjige Simon Sineka i Peter Thiela te klasike kao Sapiens, Y.N.Hararija.

I dalje svaki dan čitam, no nešto manje nego prije. 

Koliko često i od koje dobi čitaš svojim djevojčicama?

Svojim curicama čitam od rođenja svaki dan, imamo naše svakodnevne rituale koji uključuju knjige.

Najviše čitamo prije spavanja ali me jako veseli što ih vidim kada se igraju da uzmu slikovnice, vrste stranice i jedna drugoj prepričavaju knjige. U autu na putu u školu često ponesu slikovnice i starija kćer čita ili prepričava slikovnicu mlađoj.

Kako biraš knjige?

Knjige biram po tematici i ilustracijama. Čitamo vrlo različite autore iz cijelog svijeta. Važno mi je da knjige koje čitamo promoviraju naše roditeljske i ljudske vrijednosti.

Knjige vidim kao prozor u svijet, one su mnogo bolje osmišljene i dublje analizirane nego što su objave na društvenim mrežama ili youtube crtići i lakše izazivaju emociju kod djece.

Koja je tvoja dnevna rutina radnim danom i vikendom?

Naša obiteljska rutina je dosta fiksna i svjesno je se držimo jer su djevojčice još male  i takav način organizacije vremena im daje mir jer znaju što dolazi sljedeće u bilo koje doba dana. To smanjuje nervozu za sve članove obitelji.

Ujutro uvijek skupa doručkujemo, sve za školu pripremimo noć prije. Vozimo djecu u školu i idemo raditi. Kada ih poslije 16 sati dovedemo iz škole i sa aktivnosti, uvijek skupa večeramo. Tokom pripreme večere  muž okupa djecu, svugdje u stanu osim u kuhinji prigušimo svjetla i upalimo jazz i svijeće.

Nakon večere čitamo skupa slikovnice, nekada samo jednu nekada tri. Svaka odabere po barem jednu, poslije toga idu spavati.

Sve vrste ekrana izbjegavamo tokom radnom tjedna u potpunosti jer ih koriste u školi dovoljno da znaju osnove.

Samo vikendom pogotovo ako je ružno vrijeme dopustimo 45-60 minuta crtića ali na televiziji, ne na manjim ekranima.

 

Koje su omiljene aktivnosti tvojih djevojčica?

Moja starija kćer od šest godina svakodnevno jaše ponija poslije škole. Jako voli DIY projekte, izrađivati vlastite posudice za bojice, hotel za kukce na terasi i imamo cijeli jedan malo ormar pun recikliranog materijala za takve aktivnosti.

Mlađa kćer od tri godine u sklopu škole ide na balet i školu sporta, svaki po 45 minuta tjedno. Ona voli voziti skuter i igrati se na terasi, u zadnje vrijeme jako voli igrati memory igre.

Obje imaju plivanje u sklopu škole tokom nastave. 

Koje su tvoje self-care rutine?

Budući da sam bivša radoholičarka i sportašica, na teži način sam naučila koliko je bitno prvo brinuti o sebi, tek kada sam završila u bolnici zbog iscpljenosti. Na tome aktivno svakodnevno radim. Mantra mi je ona avionska: prvo stavi masku sa kisikom sebi a onda drugima, jer ako ostaneš bez kisika i unesvjestiš se ne možeš pomoći ni djeci niti drugima.

Nažalost, u našoj kulturi se jako hvali žrtva majke, u svakom smislu, slabija je participacija očeva i mnoge su žene izuzetno iscrpljene, zbog toga pate i djeca. 

Kako vidiš ulogu očeva kod svjesnog odgoja djece?

Uloga očeva i majki je jako važna i utječe kasnije i na izbor partnera i doživljaj muškaraca i žena kroz život. 

Osobno mi je kod odluke da li želim djecu sa odabranim partnerom bilo jako važno kako vidi sebe u ulozi oca, koliko je spreman raditi na nekim možda preuzetim tradicionalnim obrascima od roditelja gdje su majke bile aktivni a očevi često pasivni roditelj.

Uvijek sam željela i moram reći da sam i pronašla partnera koji će preuzeti odgovornost za svoj dio roditeljstva, svoj dio brige za kućanstvo i kontinuirano raditi na sebi.

Kako se ti i muž dogovarate oko odgoja i kako se postaviti u kojoj fazi?

Pokušavamo uvijek otvoreno i iskreno pričati. Riješavati nesuglasice mirno i onda kada se dogode. Ne govoriti iz ega nego samokritično. Pokušati sagledati poziciju drugoga.

To zahtjeva svakodnevni rad, nije lako, ne uspijemo uvijek. Ono što je važno jest da pred djecom pogotovo pokazujemo da se volimo, razmjenjujemo nježnosti i civilizirano razgovaramo. Uvijek i isključivo s poštovanjem. Djeca sve čuju i vide i kod ovoga nema kompromisa.

Pokušavamo pronaći svjesno vremena jedno za drugo, dio naše svakodnevne rutine jest popričati o tome što su cure rekle da je bilo u školi, o raspodjeli obaveza oko kuće i djevojčica itd. Pokušavamo izaći sami barem jednom u dva tjedna.

Koja ti je omiljena knjiga za djecu a koja za odrasle?

Moja omiljena knjiga je svakako 7 Navika uspješnih ljudi, Steven Coveya, zatim Tko je maknuo moj sir Spencer Johnsona i izvrsna je za pročitati kada imate neki problem ili ste na životnoj prekretnici, jako je kratka i pročita se za sat vremena.

Posebno su mi u prvoj godini mojih curica bili dragi stihovi zbirke Mother Truths koju je napisala Karen McMillan.

Ima ih još mnogo!

Od dječjih knjiga baš volim knjige Julie Donalson u smislu zaigranih likova i lako pamtljiih priča, dobrog marketinga. A od posebnijih knjiga volim The Dot i Blueberry Girl.

ŽELITE BESPLATNE AKTIVNOSTI ZA DJECU?

Prijavite se u klub malih čitača i svaki ćete tjedan dobiti besplatne aktivnosti i posebne kodove za popust ravno u Vaš inbox! 🙂


Zabavljaj_se_čitaj_i_uči
0
    0
    Vaša košarica
    Vaša košarica je praznaVrati se u shop