Odgoj → Storybox

U današnje vrijeme, roditelji su svjesni da je uključivanje u odgoj i obrazovanje djece ključno za njihov uspjeh u životu.

Međutim, često se zanemaruje važnost aktivnog sudjelovanja očeva u odgoju i čitanju djeci, posebno u predškolskoj dobi.

Majke su često primarni skrbnici djece i opterećene su mnogim zadacima i mentalnim teretom brige za cijelu obitelj.

Kada se očevi aktivno uključe u odgoj djece, smanjuje se stres i opterećenje majke. To također pomaže u uspostavljanju ravnoteže između profesionalnog i obiteljskog života oba roditelja.

Prema istraživanju iz 2019 godine samo 10% muškaraca na balkanu redovito obavlja kućanske poslove u svom domu!

Samo 22% muškaraca izjavilo je da redovno sudjeluje u odgoju i obavezama svoje djece.

Ovdje su 10 razloga zašto je važno da očevi sudjeluju aktivno u odgoju predškolske djece i čitaju im, poduprti statistikama iz istraživanja.

1. Utjecaj na razvoj govora i jezika

Istraživanja pokazuju da djeca kojima očevi čitaju imaju bolji razvoj govora i jezika, što se kasnije odražava na njihov uspjeh u školi i poslovnom svijetu.

2. Povećava inteligenciju

Djeca čiji očevi čitaju imaju veću inteligenciju i bolje kognitivne sposobnosti u odnosu na one čiji očevi ne čitaju.

3. Razvija empatiju i socijalne vještine

Čitanje dječjih knjiga o emocionalnim temama pomaže djeci da razviju empatiju i socijalne vještine, što je važno za njihovu buduću interakciju s drugima.

4. Povećava samopouzdanje

Kada očevi provode vrijeme s djecom i čitaju im, to im pomaže da se osjećaju sigurno i podržano, što doprinosi njihovom samopouzdanju.

5. Poboljšava pažnju i koncentraciju

Čitanje knjiga djeci pomaže razviti pažnju i koncentraciju, što je ključno za njihov uspjeh u školi i kasnije u životu.

6. Razvija kreativnost

Čitanje dječjih knjiga pomaže djeci da razviju kreativnost i maštu, što može biti korisno za njihovu buduću karijeru.

7. Poboljšava odnos između očeva i djece

Sudjelovanje očeva u odgoju djece i čitanje im pomaže u razvijanju snažnijeg odnosa s njima, što može pomoći u njihovom emocionalnom i socijalnom razvoju.

8. Smanjuje vjerojatnost rizičnog ponašanja

Djeca koja su aktivno uključena u čitanje i odgoj od strane očeva imaju manju vjerojatnost da će se baviti rizičnim ponašanjima poput pušenja, konzumiranja alkohola i konzumirati drogu u kasnijoj dobi.

9. Pomažu u razvoju socijalnih vještina

Kada očevi sudjeluju u aktivnostima sa svojom djecom, to im pomaže u razvoju socijalnih vještina. Djeca koja imaju očeve koji su aktivno uključeni u njihov život često se osjećaju sigurnije i samopouzdanije u interakciji sa drugima.

10. Dijeljenje obiteljskih odgovornosti

Uključivanje očeva u svakodnevni odgoj djece može pomoći u dijeljenju obiteljskih odgovornosti. To pomaže u izgradnji obiteljskog timskog duha i uči djecu da uvažavaju i cijene doprinos svih članova obitelji.

Sve u svemu, redoviti i aktivni odnos oca i djece doprinosi boljem emocionalnom, socijalnom, i intelektualnom razvoju djece, kao i mentalnom zdravlju i općoj dobrobiti cijele obitelji.

ŽELITE BESPLATNE AKTIVNOSTI ZA DJECU?

Prijavite se u klub malih čitača i svaki ćete tjedan dobiti besplatne aktivnosti i posebne kodove za popust ravno u Vaš inbox! 🙂

Kako postaviti zdrave granice bez vike, ucjena i prijetnji?

24/01/2023 Storybox team

Storybox · Kako Postaviti Zdrave Granice Bez Vike, Ucjena I Prijetnji?

Jedan od najvećih roditeljskih izazova, ali i jedan od najvažnijih zadataka jest postavljanje zdravih granica. Postavljanje granica roditelju omogućava da uči dijete dozvoljenim ponašanjima i prenosi pozitivne vrijednosti svome djetetu.

Djeci su nužne upravo smjernice, upute i pravila kako bi se razvijali u zdrave odrasle osobe. Postavljanjem granica djecu učimo i održavanju zdravih međuljudskih odnosa.

Međutim, pitanje je na koji način postaviti granice na pozitivan način?

Zašto su djeci granice nužne?

Odrastajući u ’80tima i ’90tima, sjećam se da su se granice uvijek jasno znale, a mi djeca uglavnom nismo imali pravo na svoj stav.

Iako postavljene na autoritativan način, nekad i uz viku i ucjene, granice su postojale.

U nekim obiteljima danas, djeca imaju pravo na svoj stav i njihovi stavovi i želje su jednaki onima njihovih roditelja.

U nekim obiteljima čak su stavovi djece vrijedniji od stavova roditelja, te neki roditelji žrtvuju svoje potrebe i prilagođavaju svoje planove sukladno zahtjevima i željama djece.

Danas smo kao roditelji možda ponekad i previše posvećeni emocijama svoje djece pa zaboravljamo na važnost postavljanja zdravih granica.

Svakako emocije djeteta jesu izuzetno važne i trebamo ih validirati i saslušati, ali ne smijemo zaboraviti da smo mi kao roditelji dužni postaviti zdrave granice i sigurno okruženje u kojem će se naša djeca učiti strpljenju, empatiji, samopoštovanju i poštivanju svoje okoline.

Djeca se bez granica osjećaju nesigurno

Jeste li primjetili da se djeca, kada nemaju jasno postavljene granice, počinju osjećati nesigurno?

Kada roditelji postave pravila i rutine; vrijeme za obroke, vrijeme za spavanje, koliko je i kada dozvoljeno gledati televiziju, kada je vrijeme za domaću zadaću i slično, djeca se osjećaju sigurno jer imaju osjećaj ravnoteže i znaju točno što dolazi sljedeće, budući da prepoznaju istu dnevnu rutinu.

Dječji mozak nije u potpunosti razvijen

Djeca ne mogu donositi odluke kakve mogu donositi odrasli, njihov mozak još nije u potpunosti razvijen.

Razvoj mozga traje sve do 25te godine i odvija se u fazama.

Jedna od zadnjih regija mozga koja sazrijeva je prednji čeoni režanj. Ovo je posebno važno znati jer upravo je taj dio mozga zadužen za planiranje, donošenje strateških odluka, organizaciju, upravljanje pažnjom, samokontrolu i predviđanja posljedica.

Samopoštovanje i poštovanje drugih

Znamo da su djeca pogotovo u predškolskoj dobi, prirodno sebična, što je svakako jedna od normalnih i poželjnih razvojnih faza.

U ovoj fazi, djeca su fokusirana samo na svoje želje i potrebe i uče kako ih ostvariti.

Želje drugih u ovoj fazi ih ne interesiraju, niti su sposobni u potpunosti razumjeti želje i potrebe drugih.

Kada djeca nemaju jasno postavljene granice i pravila ponašanja, kod njih se kasnije razvija narcizam i djeca odrastaju vjerujući da se svijet vrti oko njih.

Jasno postavljene granice pomoći će djetetu da razvija samopoštovanje, zdrav odnos i poštovanje prema drugima, kao i strpljenje, samokontrolu i empatiju.

U dječjoj je prirodi da iznova i iznova testiraju granice koje im roditelji postavljaju. To je prirodan proces kroz koji djeca uče o samostalnosti i odrastanju. Takvo dijete nije poželjno okarakterizirati kao zločesto dijete.

KAKO POSTAVITI ZDRAVE GRANICE?

1. Postavite jasna pravila

Pravila i upute koje postavite svojoj djeci trebaju biti kratka i prilagođena dobi djeteta, bez prostora za raspravu. Ako su pravila jednostavna, dijete će ih vjerojatnije i poštivati. Pokušajte koristiti pozitivne izraze umjesto negacija; recite ‘obuci se, pa onda idemo u park’ umjesto ‘ako se ne obučeš, nećemo ići u park’ i slično.

2. Budite čvrsti i dosljedni

Dosljednost je ključna za uspjeh. Kada smo dosljedni, djeci je lakše prihvatiti zadana pravila. Ukoliko niste dosljedni djeca vrlo brzo shvaćaju da imaju prostora za pomicanje granica, što će vrlo rado i napraviti.

Ako je dijete u parku kada je hladno skinulo jaknu a vi želite da je odjene i kažete, ‘ako ne odjeneš jaknu, morati ćemo ići kući’. Kada dijete ne odjene jaknu, odmah krenite kući.

Važno je da dijete nauči da ste vi dosljedni (iako Vam možda još ne odgovara ići kući jer ste tek došli u park) i da nauči da sve što radimo ima svoje posljedice.

3. Pripazite na govor tijela i izraz lica

Imajte na umu da je važno ne samo što kažete, nego i neverbalni govor: govor tijela, izraz lica kao i ton vašeg glasa. Uvijek se spustite na razinu djeteta i govorite mirnim glasom, neutralnog izraza lica.

4. Pokažite da postoje i posljedice i pohvale

Pobrinite se da dijete unaprijed zna koje su posljedice ukoliko prekrši pravila. Posljedice trebaju biti razumne, pune poštovanja prema djetetu i naravno, povezane sa neželjenim ponašanjem.

Naprimjer, ukoliko dijete baca igračku, oduzmite ju, nemojte ga kazniti tako što neće moći ići u park.

Djeca moraju naučiti što je dozvoljeno ponašanje, a što ne. Svakako iskoristite svaku priliku da pohvalite dijete kada je poštivalo pravila.

Djeca vole čuti pohvale, te ih to dodatno motivira da se nastave truditi.

5. Ponudite izbor

Djeci je jako važno da imaju izbor, što je posebno važno ukoliko im uskraćujete nešto, ograničavate ili ne dopuštate.

Stoga, ponudite im izbor kada god je to moguće, ‘ne možeš raditi to, ali možeš raditi ovo’.

6. Prilagodite očekivanja dobi djeteta

Ponekad, previše očekujemo od djeteta ne uzimajući u obzir njegovu dob i nismo ni svjesni da dijete nije u mogućnosti razumjeti naša očekivanja i upute.

Zato je jako važno da ne postavimo prevelika očekivanja pred dijete, te da ih prilagodimo ne samo dobi djeteta, već i njegovoj sposobnosti da kontrolira svoja djela.

Kada je dijete jako nervozno, prvo uvijek provjerite da li je gladno? Da li je pospano? Bolesno? Mora li na wc? Da li ste dogovorili previše aktivnosti i podražaja u jednom danu za njegovu dob?

7. Budite primjer svojoj djeci

Razgovarajte otvoreno sa djecom i pobrinite se da u potpunosti razumiju granice. Pokažite djeci da ste spremni na razgovor i da poštujete njihove želje i potrebe te da svatko u obitelji ima pravo na svoje osjećaje.

Postavljanje granica i poštovanje drugih je izuzetno važna osobina koju je nužno naučiti u životu.

Što prije djeca nauče poštivati granice to će biti spremnija na stvarni svijet i gradit će kvalitetnije i zdravije odnose sa drugima kada odrastu.

I roditelj može pogriješiti, svojim ponašanjem i isprikom djetetu kada ste pogriješili pokazujete djetetu kako se preuzima odgovornost.

Važno je da dijete nauči kada je dovoljno oprosti, a kada treba reći, oprosti, pogriješila sam, kako mogu ispraviti svoju grešku?

ŽELITE BESPLATNE AKTIVNOSTI ZA DJECU?

Prijavite se u klub malih čitača i svaki ćete tjedan dobiti besplatne aktivnosti i posebne kodove za popust ravno u Vaš inbox! 🙂

Zašto ne treba govoriti djetetu da nije dobro?

29/12/2022 Storybox team

Storybox · Zašto Ne Treba Govoriti Djetetu Da Nije Dobro?

Ponašanje je oblik komunikacije. Tretiranje djece i beba sa razumjevanjem i poštovanjem ne znači da se istovremeno ne mogu postaviti jasne granice.

Način odgoja na koji smo mi (danas roditelji) i generacije prije nas navikle jest autokratski.

Naše vlastito ponašanje u konačnici ima najveći utjecaj na ponašanje naše djece. Stoga ako nam se ne sviđa kako se oni ponašaju, prvo moramo krenuti od sebe i korekcije vlastitog ponašanja i komunikacije.

Ničije ponašanje nije izolirano i samonastalo, ono je uvijek na neki način kreirano pod utjecajem ljudi i kulture (ili nekulture) oko nas.

Stoga, radije nego da nazivamo neko ponašanje dobrim ili lošim, možda ga je bolje opisati kao prikladno i neprikladno.

Razlog zašto se ljudi a pogotovo djeca ponašaju na neprikladan i neprihvatljiv način jest zato što nisu pronašli alternativni, bolji i učinkovitiji način da iskažu emociju i potrebe koju osjećaju i koje nisu ispunjene ili uvažene.

Dakle ponašanje djece jest možda neprikladno za druge oko njih, no nije loše ili zločesto.

Svako ponašanje je oblik komunikacije.

Svako ponašanje je oblik komunikacije a iza svakog postupka nalazi se neki osjećaj tj. emocija.

Kada otkrijemo emociju iza ponašanja, važno je da prvo pokažemo empatiju i suosjećanje, a tada pokušamo opisati taj osjećaj.

Uvijek se sjetite da mala djeca nemaju dovoljno razvijen vokabular da mogu opisati svoje osjećaje, tu im treba naša pomoć.

Kada pomognete djetetu izraziti osjećaje riječima, ono će imati manje potrebe vrištati, bacati stvari, plakati ili imati neku drugu neprikladnu reakciju na ljutnju.

Na neki način se možete ponašati kao komentator na utakmici, gdje utakmica zapravo svakodnevnica Vašeg djeteta i kako napreduje dan, možete opisivati djetetu što radite i te što dolazi sljedeće.

Možete uvijek ponuditi alternativu, reći nešto kao: vidim da se osjećaš ljuto zato što sada moramo doma iz parka, što kažeš na to da poslije večere napravimo kakao i igramo se sa lego kockicama?

Koja je alternativa izrazima dobar i loš ?

Ono što je najvažnije jest da NIKAD ne kažemo TI SI (zločest, loš, bezobrazan itd.) nego uvijek svoj komentar usmjerimo na učinjeno djelo TO ŠTO SI NAPRAVIO/LA NIJE BILO DOBRO.

Važno je i dijete odvesti sa strane, dalje od drugih ljudi kada komentiramo njezino ili njegovo ponašanje a ne to činiti pred drugima.

Predlažemo spustiti se na razinu očiju djeteta, pogledati ga u oči i oštro i jasno i kratko reći: ovo što si napravio (samo djelo, ne dijete) nije bilo u redu, kako bi se ti osjećao da je netko tebe udario? Nisi se spreman igrati lijepo. Sada idemo doma.

Nakon toga bitno je na trenutak ostati tiho.

Djetetu koje tek uči riječi i njihovo značenje je potreban trenutak da te procesuira što je čulo i da ozbiljno shvati roditelja.

Nakon toga treba uslijediti posljedica za ono što su napravili, ako su udarili nekoga, dijete možete udaljiti iz igre ili iz parka i odvesti ga doma gdje onda neće moći raditi nešto zabavno, kako bi shvatilo da je odlazak posljedica tj. svojevrsna kazna.

Tako dijete zna da iako je Vaš plan možda bio drugačiji, da ste spremni do kraja izvšiti rečeno i da kada nešto kažete mislite ozbiljno.

Budite sigurni da ćete tada imati poštovanje djeteta. Istovremeno djetetu niste oduzeli ljubav niti ste ga ponizili i napali kao osobu. Postavili ste jasne granice.

Time kritika nije usmjerena na dijete kao osobu nego na njegovo ponašanje.

Djecu je također važno naučiti da nije svaku grešku moguće ispraviti isprikom, već treba promijeniti ponašanje i potruditi se ponovno steći izgubljeno povjerenje osobe koju smo povrijedili.

ŽELITE BESPLATNE AKTIVNOSTI ZA DJECU?

Prijavite se u klub malih čitača i svaki ćete tjedan dobiti besplatne aktivnosti i posebne kodove za popust ravno u Vaš inbox! 🙂