Kategorija: Empatija

Anksioznost pri odlasku u vrtić ili školu

Jedan od najizazovnijih trenutaka u životu roditelja i djeteta je razdvajanje. Bilo da se radi o odlasku u vrtić, školu ili u situacijama kada dijete ostavljamo sa djedom, bakom ili tetom čuvalicom često se dogodi da danima i roditelji i djeca osjećaju nemir. Anksioznost pri razdvajanju je prirodna i uobičajena pojava, koja može biti stresna za sve uključene.

Ako se i Vaše dijete priprema za školu ili vrtić na jesen i zbog toga osjećate uzbuđenje, ali i nemir čitajte dalje! U ovom blog postu, istražit ćemo uzroke ove anksioznosti, ponuditi praktične savjete za olakšavanje razdvajanja i pružiti podršku roditeljima koji se suočavaju s ovim izazovom.

Zašto dolazi do anksioznosti pri razdvajanju?

Anksioznost pri razdvajanju je normalan dio razvoja djeteta. Ona se najčešće pojavljuje između osmog mjeseca i tri godine života, kada djeca postaju svjesnija svijeta oko sebe i svojih odnosa s drugima. Razlozi za ovu anksioznost uključuju:

Razvoj emocionalne povezanosti

Djeca se vežu za roditelje kao glavne izvore sigurnosti i ljubavi. Odlazak od roditelja može stvoriti osjećaj nesigurnosti.

Strah od nepoznatog

Vrtić ili nova okolina mogu biti zastrašujući zbog novih ljudi i rutina. I mi odrasli možemo osjećati anksioznost u novim i nepoznatim situacijama i posve je normalno da nove situacije poput polaska u vrtić ili školu izazivaju anksioznost ili strah i kod djece. 

Neadekvatno razumijevanje vremena

Djeca često nemaju jasnu predodžbu o vremenu, pa im može biti teško shvatiti da će se roditelji vratiti. Djeca od godinu i pol do dvije godine su uglavnom usredotočena na sadašnjost. Tek nakon druge godine djeca počinju shvaćati pojmove uskoro ili poslije, a bez obzira što već sa tri godinu mogu koristiti pojmove jučer, danas i sutra u govoru, ne znači da u potpunosti razumiju pojam vremena u potpunosti. Čak i kod starije djece koja počinju shvaćati kontinuiranost vremena, anksioznost može biti prisutna u trenucima odvajanja.

Kako olakšati razdvajanje?

Kod neke djece će anksioznost biti jača, i sama prilagodba može trajati duže. Iako je anksioznost pri razdvajanju normalna, postoje koraci koje možete poduzeti kako biste olakšali nova poglavlja u životu poput vrtića i škole za svoje dijete. 

Pripremite dijete

Uvijek je dobro s djetetom razgovarati i unaprijed mu jednostavnim jezikom objasniti što može očekivati. Objasnite mu da će provoditi neko vrijeme u vrtiću ili sa bakom/tetom čuvalicom, ali da ćete se uvijek vratiti. Ako je moguće posjetite vrtić ili školu prije službenog početka što će pomoći da se dijete upozna sa novom okolinom. Slikovnice su također odličan alat, koje vam mogu pomoći da djetetu odvajanje ne bude tako strašno. Naša omiljena slikovnica koja djeci pomaže da prevladaju nelagodu i strah od novog i nepoznatog je Poljubac u ruci.

Stvorite rutinu

Djeca se osjećaju sigurnije kada znaju što mogu očekivati. Uspostavite rutinu koja uključuje vrijeme za odlazak i povratak iz vrtića ili škole i budite dosljedni. Također, izbjegavajte dugotrajne oproštaje, jer oni samo mogu pojačati anksioznost. Napravite kratki i ljubazni rastanak, a zatim otiđite bez oklijevanja. Znamo, ovo često bude najteži korak za roditelje, ali pokušajte kontrolirati svoje strahove i svakim danom će biti sve lakše.

Podrška i razumijevanje

U svakoj situaciji u kojoj prihvatimo i validiramo djetetove emocije, sve postaje lakše! Priznajte djetetove osjećaje i pokažite razumijevanje. Recite mu da je u redu osjećati se tužno ili nervozno, ali ga također podsjetite na pozitivne strane vrtića ili škole. Možete djetetu ponuditi omiljenu igračku, dekicu ili neki drugi predmet koji može pružiti utjehu djetetu tijekom razdvajanja. Za stariju djecu koja tek kreću u školu možete napisati kratku poruku koja će ih podsjetiti da mislite na njih čak i kada niste tu. U slikovnici koju mi rado čitamo u novim situacijama kada je odvajanje nužno ‘Poljubac u ruci’ autorice Audrey Penn, mama rakunica malome rakunu Oliveru odaje obiteljsku tajnu i vrlo zgodan trik poljubi ga nježno u ruku i zatvori dlan, tako da svaki put kada se osjeća usamljeno dok je u školi, može prisloniti ruku na obraz i pomisliti: ‘mama te voli’. 

Pozitivan stav roditelja

Ovo je najvažniji dio, vjerujemo u bilo kojoj situaciji, pa tako i prilikom odvajanja! Djeca vrlo lako prepoznaju emocije roditelja! Ako ste vi smireni i sigurni, veća je vjerojatnost da će i dijete biti smirenije. Tako da, udahnite duboko i prihvatite promjene i odvajanje, pa će i vaše dijete lakše proći kroz njih. 

Anksioznost pri razdvajanju je uobičajen i normalan dio razvoja djeteta. Iako može biti izazovno, priprema, rutina, podrška i pozitivan stav ključni su elementi u pomaganju djetetu da se osjeća sigurno i voljeno tijekom razdvajanja. S vremenom i strpljenjem, većina djece će se prilagoditi i početi uživati u novim iskustvima i prijateljstvima koja vrtić ili škola mogu ponuditi. A s vremenom i nama roditeljima bude puno lakše!

ŽELITE BESPLATNE AKTIVNOSTI ZA DJECU?

Prijavite se u klub malih čitača i svaki ćete tjedan dobiti besplatne aktivnosti i posebne kodove za popust ravno u Vaš inbox! 🙂


Zabavljaj_se_čitaj_i_uči

Kako ostati smiren roditelj čak i u izazovnim situacijama?

”Pravi pokazatelj dobrog odgoja nije ponašanje djeteta u izazovnim situacijama, već ponašanje roditelja.”

Roditeljstvo je jedno od najizazovnijih, ali i najuzbudljivijih iskustava u životu. Međutim, suočavanje s svakodnevnim stresom, tantrumima i nepredvidivim situacijama može biti izuzetno teško. Ostati smiren u tim trenucima nije lako, ali je ključno za dobrobit i roditelja i djeteta. Često je upravo ostati smiren jedan od najvećih izazova velikom broju roditelja. Koje nam to strategije mogu pomoći da bismo zadržali smirenost čak i u najizazovnijim roditeljskim situacijama? Saznajte u ovom članku!

Zašto je važno ostati smiren?

Smirenost roditelja igra ključnu ulogu u odgoju djece. Kada roditelj ostane smiren, pomaže djetetu da se osjeća sigurno i voljeno, te da i samo uči kako upravljati vlastitim emocijama. Također, smiren roditelj lakše donosi racionalne odluke i učinkovito rješava probleme. Sve se to čini jednostavnim u teoriji, ali ostati smiren u izazovnim situacijama, poput one kada pokušavate na blagajni platiti i spakirati kupljene stvari dok dijete ima tantrum, može biti znatno teže. Kako onda teoriju s lakoćom provesti u praksi? Ovo su neke od strategija koje će vam pomoći.

Duboko disanje i meditacija

Kada osjetite da se počinjete nervirati, odvojite vrijeme i napravite nekoliko dubokih udaha. Duboko disanje može smanjiti stres i pomoći vam da se smirite. Kada osvijestite koliko vam samo nekoliko trenutaka ‘odvajanja’ od situacije koja vas uznemirava, uz fokusirano disanje, može pomoći da bolje razumijete svoje dijete i da bolje reagirate u takvoj situaciji, svaka sljedeća slična situacija će biti znatno lakša. Pokušajte redovito prakticirati duboko disanje i sigurno će vam pomoći da razvijete unutarnji mir i bolju kontrolu nad svojim emocijama. 

Pozitivno razmišljanje

Zvuči kao floskula ali u praksi nije. Ako nismo baš jako cinični. Često u izazovnim situacijama nemamo vremena razmišljati i reagiramo instinktivno. Ali, umjesto da se fokusirate na negativne aspekte situacije, pokušajte pronaći pozitivne strane i zadržite fokus na njima. Ne kaže se bez razloga ‘u svakom zlu ima nešto dobro’! Uistinu ima! Pronađite ono dobro i iskoristite situacije koje vam predstavljaju izazov kako biste iz njih učili i razvjali se.

Pauze i vrijeme za sebe

Roditelji, a pogotovo mame, nemaju uvijek dovoljno vremena za pauzu niti za vrijeme samo za sebe. Uzmite si pauzu, uzmite si vrijeme samo za sebe redovito makar to bilo samo nekoliko minuta u danu i suočavanje sa izazovnim situacijama roditeljstva će biti mnogo lakše.

Upravljanje očekivanjima

Veliki broj roditelja ima nerealna očekivanja i od sebe i od djece. Postavite realna očekivanja za sebe i svoje dijete. Nitko nije savršen i svi činimo greške. Nesavršenosti su dio roditeljstva, i života općenito, ali baš u njima se mogu skrivati oni najljepši momenti i nevjerojatan potencijal za napredak.

Komunikacija i podrška

Mame u našem društvu snose veliki dio brige za obitelj i često nemaju podršku partnera i okoline. Promijenimo to! Razgovarajte i zatražite pomoć. Otvorena komunikacija s partnerom može vam pomoći da podijelite stres i pronađete rješenja zajedno. Povežite se s prijateljima, obitelji ili drugim roditeljima. Razgovor s drugim roditeljima može vam pružiti osjećaj podrške i razumijevanja.

Praktični savjeti za svakodnevne izazove

Tantrumi i izljevi bijesa

Kada dijete ima tantrum, najvažnije je da roditelj ostane miran. Pokušajte ne reagirati previše emocionalno. Dijete ima tantrum jer ne zna reagirati drugačije, mi odrasli znamo bolje.

Prihvatite djetetove emocije, pokažite razumijevanje i pružite podršku. Način na koji roditelj reagira u ovakvim situacijama pruža obrazac iz kojeg dijete uči upravljati svojim emocijama za cijeli život. Pokažite djetetu kako se smiriti: to može uključivati tehnike disanja, miran ton ili zagrljaj.

Neposlušnost

Djeca prirodno testiraju granice, a roditelji moraju postaviti jasne pravila i zadati posljedice za neželjena ponašanja, te ih dosljedno primjenjivati. Prazne prijetnje vam oduzimaju autoritet. Pokažite djetetu da primjećujete pozitivna ponašanja, i pohvalite ga kada primjetite lijepo ponašanje.

Nepredvidive situacije

Koliko često izlažete svoju djecu situacijama u kojima oni ne znaju što očekivati a onda primjetite neželjena ponašanja? Kada idete na mjesto gdje bi moglo doći do potencijalnih neželjenih ponašanja (npr. trgovina, restoran), pripremite dijete unaprijed za ono što može očekivati i koja su vaša očekivanja. Također, budite spremni prilagoditi svoje planove ako situacija postane previše stresna.

Na primjer: ako kažete djetetu da ne može vikati u restoranu a ono nastavi vikati, budite se spremni ustati i otići, iako niste završili obrok i ako ste gladni ili ako ste s prijateljima koje dugo niste vidjeli.

Ostati smiren roditelj u izazovnim situacijama zahtjeva disciplinu, svjesnost, praksu i podršku. Kroz tehnike disanja, pozitivno razmišljanje, pauze, realistična očekivanja i otvorenu komunikaciju možete razviti vještine koje će vam pomoći da zadržite mirnoću.

Smirenost ne samo da pomaže vama kao roditelju, već također pruža vašem djetetu stabilnost i sigurnost koju treba za zdrav emocionalni razvoj.

S vremenom, ove vještine će vam pomoći da se nosite s izazovima roditeljstva s više samopouzdanja i mira.

ŽELITE BESPLATNE AKTIVNOSTI ZA DJECU?

Prijavite se u klub malih čitača i svaki ćete tjedan dobiti besplatne aktivnosti i posebne kodove za popust ravno u Vaš inbox! 🙂


Zabavljaj_se_čitaj_i_uči

Kako poučiti djecu empatiji?

Kako poučiti djecu empatiji?Podučavanje predškolaca empatiji je važno za razvoj njihovih socijalnih vještina i sposobnosti suosjećanja s drugima. Evo nekoliko načina kako možete podučiti empatiju predškolcima:

  1. Modeliranje ponašanja: Djeca često uče promatranjem odraslih. Ponašajte se empatično prema drugima i budite uzor svojoj djeci. Pokažite kako se brinuti o osjećajima drugih i kako pokazati suosjećanje.

  2. Razgovarajte o empatiji: Razgovarajte s djecom o tome što znači empatija i zašto je važna. Upotrijebite jednostavan jezik kako biste im pomogli razumjeti koncept.

  3. Postavljajte pitanja: Potičite djecu da postavljaju pitanja i razmišljaju o osjećajima drugih. Pitanja poput “Kako misliš da se osjeća?” ili “Kako bi se ti osjećao/a da si na njegovom/jezinom mjestu?” mogu potaknuti razmišljanje o empatiji.

  4. Slušanje: Naučite djecu da pažljivo slušaju druge kada govore o svojim osjećajima. Potičite ih da postavljaju dodatna pitanja kako bi bolje razumjela osjećaje sugovornika.

  5. Čitanje knjiga i priča: Čitanje knjiga koje prikazuju likove koji se suočavaju s različitim emocionalnim situacijama može pomoći djeci da razumiju i suosjećaju s likovima.

  6. Igra uloga: Igra uloga može biti korisna za razvijanje empatije. Djeca se mogu pretvarati da su druge osobe i razmišljati o tome kako bi se ta osoba mogla osjećati.

  7. Naglašavanje osjećaja: Pomoću raznih likovnih materijala, kao što su boje, olovke i papir, potaknite djecu da izraze svoje osjećaje i razmišljaju o osjećajima drugih.

  8. Razgovarajte o rješenjima: Kada se suoče s konfliktima ili problemima, potaknite djecu da razmisle o rješenjima koja bi mogla pomoći svima uključenima.

  9. Pohvalite empatično ponašanje: Pohvalite djecu kada pokažu empatiju prema drugima. Potaknite ih da primjećuju i cijene empatično ponašanje kod drugih.

  10. Radite zajedno na humanitarnim aktivnostima: Uključite se u humanitarne aktivnosti s djecom, kao što su volontiranje ili doniranje odjeće i igračaka potrebitima. To će im omogućiti da vide kako empatija može pozitivno utjecati na druge.

  11. Postavite pravila o nasilju i vršnjačkom nasilju: Objasnite djeci da nasilje nije prihvatljivo i potičite ih na razgovor i rješavanje konflikata na miran način.

  12. Budite strpljivi: Razvijanje empatije zahtijeva vrijeme i praksu. Budite strpljivi i kontinuirano potičite djecu na razmišljanje o osjećajima drugih.

Razvoj empatije je proces koji traje tijekom cijelog djetinjstva. Kontinuirano poticanje razgovora i vježbanje empatije pomoći će djeci da razviju vještine suosjećanja i razumijevanja drugih.

ŽELITE BESPLATNE AKTIVNOSTI ZA DJECU?

Prijavite se u klub malih čitača i svaki ćete tjedan dobiti besplatne aktivnosti i posebne kodove za popust ravno u Vaš inbox! 🙂


Zabavljaj_se_čitaj_i_uči

5 Načina kako predškolcu objasniti autizam

Autizam je poseban način na koji neki ljudi razumiju i doživljavaju svijet oko sebe.

Neka djeca imaju autizam i to ih čini jedinstvenima.

Autizam je različit način na koji mozak radi. To znači da osobe s autizmom vide, čuju i osjete svijet na drugačiji način od drugih ljudi.

Na primjer, neki zvukovi ili mirisi mogu im biti preglasni ili neugodni.  To je kao da imaju supermoć koja im daje poseban način doživljavanja svijeta.

Kada objašnjavate autizam predškolskom djetetu, bitno je koristiti jednostavan jezik prilagođen njegovom uzrastu.

Pokušajte se fokusirati na naglašavanje sličnosti među djecom sa autizmom i onom koja nemaju autizam, tako gradimo empatiju i djeca uče suosjećati i razumjeti ali i poštivati i prihvaćati različitosti i posebnosti koje postoje kod djece sa autizmom.

1. Koristite jednostavne riječi.

Koristite riječi koje dijete može razumjeti. Na primjer, umjesto “neurotipičan”, možete reći “drugačiji na poseban način”.

Ako vaše dijete ima prijatelja sa autizmom, objasnite mu da mnogi ljudi s autizmom vole imati red i rutinu u svom životu.

To znači da vole raditi stvari na isti način i u isto vrijeme svaki dan. To im pomaže osjećati se sigurno i sretno. Zato se može dogoditi da dijete sa autizmom ne želi doći na spontano igranje u parku, no to ne znači da se ne želi igrati, nego samo da mu treba ranije najaviti što će raditi i kada.

2. Koristite konkretne primjere.

Upotrijebite primjere koje dijete može zamisliti. Na primjer, možete reći: “Neki ljudi vole puno razgovarati i biti s puno ljudi, a neki vole biti sami i ne vole puno priče. Osobe s autizmom često vole biti sami ili imaju posebne načine komuniciranja.”

Osobe s autizmom mogu imati drugačiji način komuniciranja.

Neki vole govoriti manje, ali koriste druga sredstva komunikacije poput znakovnog jezika ili pisanih riječi.

To im pomaže izraziti svoje misli i osjećaje na svoj način.

3. Fokusirajte se na osjećaje.

Naglasite da su osobe s autizmom jedinstvene i imaju svoje posebne osjećaje. Možete reći: “Ljudi s autizmom često osjete svijet na drugačiji način. Neki zvukovi ili mirisi im mogu biti preglasni ili neugodni, dok drugi stvari vole na poseban način.”

Osobe s autizmom osjećaju iste emocije kao i drugi ljudi, ali ponekad ih mogu pokazivati na drugačiji način.

Mogu biti vrlo sretni, tužni, uzbuđeni ili ljuti, ali možda to neće uvijek izgledati isto kao kod drugih ljudi.

4. Istaknite pozitivne osobine.

Naglasite da autizam nije loša stvar i da svaka osoba ima svoje posebne talente i sposobnosti.

Možete reći: “Neki ljudi s autizmom mogu biti izuzetno pametni i talentirani. Neki su jako dobri u matematici, crtanju ili učenju o posebnim stvarima koje ih zanimaju.”

Neki ljudi s autizmom imaju iznimno dobar vid. Oni mogu primijetiti detalje koje drugi ljudi lako propuste. Na primjer, mogu primijetiti vrlo male promjene u boji ili teksturi predmeta.

Također, ljudi sa autizmom često imaju posebne interese na koje su jako fokusirani.

Mogu se zanimati za brojeve, vlakove, životinje ili zvijezde.

To ih čini stručnjacima u tim područjima i mogu puno naučiti o svojim omiljenim stvarima.

5. Budite otvoreni za pitanja.

Dajte djetetu do znanja da je u redu postavljati pitanja i da ste tu da mu pomognete razumjeti. Otvorenost za razgovor stvara sigurno okruženje za dijete.

Autizam je poseban način razumijevanja svijeta oko nas.

Djeca s autizmom imaju svoje jedinstvene talente i sposobnosti.

Važno je razumjeti i prihvatiti različitosti te pružiti podršku i prijateljstvo djeci s autizmom.

Kroz ljubaznost, razumijevanje i inkluziju, možemo stvoriti bolje okruženje za sve nas i razviti empatiju kod svoje djece.

 

ŽELITE BESPLATNE AKTIVNOSTI ZA DJECU?

Prijavite se u klub malih čitača i svaki ćete tjedan dobiti besplatne aktivnosti i posebne kodove za popust ravno u Vaš inbox! 🙂


Zabavljaj_se_čitaj_i_uči
0
    0
    Vaša košarica
    Vaša košarica je praznaVrati se u shop