Godina: 2023.

Kako poučiti djecu empatiji?

Kako poučiti djecu empatiji?Podučavanje predškolaca empatiji je važno za razvoj njihovih socijalnih vještina i sposobnosti suosjećanja s drugima. Evo nekoliko načina kako možete podučiti empatiju predškolcima:

  1. Modeliranje ponašanja: Djeca često uče promatranjem odraslih. Ponašajte se empatično prema drugima i budite uzor svojoj djeci. Pokažite kako se brinuti o osjećajima drugih i kako pokazati suosjećanje.

  2. Razgovarajte o empatiji: Razgovarajte s djecom o tome što znači empatija i zašto je važna. Upotrijebite jednostavan jezik kako biste im pomogli razumjeti koncept.

  3. Postavljajte pitanja: Potičite djecu da postavljaju pitanja i razmišljaju o osjećajima drugih. Pitanja poput “Kako misliš da se osjeća?” ili “Kako bi se ti osjećao/a da si na njegovom/jezinom mjestu?” mogu potaknuti razmišljanje o empatiji.

  4. Slušanje: Naučite djecu da pažljivo slušaju druge kada govore o svojim osjećajima. Potičite ih da postavljaju dodatna pitanja kako bi bolje razumjela osjećaje sugovornika.

  5. Čitanje knjiga i priča: Čitanje knjiga koje prikazuju likove koji se suočavaju s različitim emocionalnim situacijama može pomoći djeci da razumiju i suosjećaju s likovima.

  6. Igra uloga: Igra uloga može biti korisna za razvijanje empatije. Djeca se mogu pretvarati da su druge osobe i razmišljati o tome kako bi se ta osoba mogla osjećati.

  7. Naglašavanje osjećaja: Pomoću raznih likovnih materijala, kao što su boje, olovke i papir, potaknite djecu da izraze svoje osjećaje i razmišljaju o osjećajima drugih.

  8. Razgovarajte o rješenjima: Kada se suoče s konfliktima ili problemima, potaknite djecu da razmisle o rješenjima koja bi mogla pomoći svima uključenima.

  9. Pohvalite empatično ponašanje: Pohvalite djecu kada pokažu empatiju prema drugima. Potaknite ih da primjećuju i cijene empatično ponašanje kod drugih.

  10. Radite zajedno na humanitarnim aktivnostima: Uključite se u humanitarne aktivnosti s djecom, kao što su volontiranje ili doniranje odjeće i igračaka potrebitima. To će im omogućiti da vide kako empatija može pozitivno utjecati na druge.

  11. Postavite pravila o nasilju i vršnjačkom nasilju: Objasnite djeci da nasilje nije prihvatljivo i potičite ih na razgovor i rješavanje konflikata na miran način.

  12. Budite strpljivi: Razvijanje empatije zahtijeva vrijeme i praksu. Budite strpljivi i kontinuirano potičite djecu na razmišljanje o osjećajima drugih.

Razvoj empatije je proces koji traje tijekom cijelog djetinjstva. Kontinuirano poticanje razgovora i vježbanje empatije pomoći će djeci da razviju vještine suosjećanja i razumijevanja drugih.

ŽELITE BESPLATNE AKTIVNOSTI ZA DJECU?

Prijavite se u klub malih čitača i svaki ćete tjedan dobiti besplatne aktivnosti i posebne kodove za popust ravno u Vaš inbox! 🙂


Zabavljaj_se_čitaj_i_uči

INTERVJU: Zrinka Janković, Mamin ručak blog

Zašto si odlučila pokrenuti svoj blog?

Na ideju da pokrenem blog došla sam jedne siječanjske noći 2021. godine. Bila sam na porodiljnom s trećim djetetom i znala sam da ću tri godine biti kod kuće. Nisam htjela izgubiti sebe u pelenama, kašicama, školskim i vrtićkim obvezama….trebao mi je ispušni ventil, mjesto gdje se mogu izraziti i tako sam počela pisati blog.

Brzo sam pomislila „Pa gdje ćeš ti Zrinka s još jednim food blogom“, ali onda sam razmislila i rekla sama sebi – nijedan se ne obraća mamama, nijedan nema jednostavna jela s lako dostupnim namirnicama i tako je nastao Mamin ručak.

Želja mi je blogom prikazati majčinstvo u kuhinji bez filtera, photoshopa i uljepšavanja.

Po čemu je tvoj blog/tvoja web stranica drugačija od drugih blogova za mame i onih o kuhanju?

Mamin ručak je drugačiji blog jer se obraća mamama. Razumijem izazove i svakodnevnicu svake mame, jer isto prolazim i ja sa svoja tri dječaka. Jednostavno mi je pisati i stvarati za mame, jer se mogu s njima poistovjetiti.

Kako kreiram recepte zapitam se da li bi taj recept mogla napraviti mama koja je na porodiljnom, mama koja juri s posla ili na posao, mama koja radi full time posao od kuće, mama koja ne želi nabavljati namirnice za ručak s „Tajlanda“, mama koja želi da joj djeca pojedu kuhani obrok. Samo recepti koji prođu ovo malo „ispitivanje“ zaslužuju svoje mjesto na blogu.

Kuham jednostavno s lako dostupnim namirnicama i mislim da to svima olakšava svakodnevnicu. Cilj mi je da recept koji objavim mama zbilja može kod kuče skuhati svojoj djeci, a ne samo diviti se mojoj kreaciji na tanjuru ili fotografiji. Dekoraciji ne pridajem previše pažnje. Jela slikam na danjem svijetlu, bez reflektora, na običnom bijelom tanjuru.

Možeš li opisati kako izgleda jedan tvoj običan radni dan a kako izgleda jedan vikend?

Mnogo puta mi se dogodilo da ljudi misle da sam doma, kuham i samo objavljujem fotografije. Na takve izjave najčešće klimnem glavom ili odgovorim osmjehom, jer nema smisla ulaziti u detalje.

Kada si mama i radiš od doma to nikada nije „u komadu“, uvijek te nešto prekine. Bilo da je to zadaća, kuhanje, spremanje za školu, bilo da glumiš suca između djece ili ih voziš u školu i na trening.

Od toga ne možemo pobjeći i zato sam odlučila pronaći ritam koji mi najbolje paše.

Radne zadatke dijelim da one koje mogu obaviti s djecom i na one koje ne mogu. Kada su djeca u vrtiću i školi ili kada spavaju, najčešće pišem članke i objave, smišljam nove proizvode, radim strategiju i planove, kontaktiram potencijalne suradnike, dogovaram ZOOM pozive, a kada sam s djecom: kuham, fotkam, pakiram Bilježnice za slanje i slične stvari koje mogu raditi uz buku, galamu i 192 puta „Mamaaaaaaaaaaaa“ u minuti.

Ono što mi jako pomaže je što plan za naredni dan napravim večer prije. To mi olakšava jutro i početak novog radnog dana.

Vikendom volimo otići u prirodu, na izlet ili družiti se s prijateljima. Vikend je vrijeme za obitelj.

Kako planiraš svoj tjedan?

Imam planer bez kojeg ne idem ni u WC. 😊 Kada imaš troje djece i posao koji razvijaš sam, doslovno od nule, planiranje je sve. Nisam spontana osoba, ali često nisam ni pod stresom jer imam plan.

Zapišem privatne i poslovne obveze kroz tjedan i vodim se njima. Ako nešto nije u planeru, sigurno ću na to zaboraviti. Isto vam je i s mojom shopping listom. Nema teorije da se sjetim kupiti tjesteninu u trgovini, ako ona nije na popisu.

Koje su dnevne rutine tvoje obitelj sa dječacima od 4,8 i 10 godina u Karlovcu?

Karlovac je predivan grad za obiteljski život. Ja sam iz Splita došla u Zagreb studirati i onda se udala i preselila u Karlovac. Divan grad za odgajati djecu. Sviđa mi se što ima sve i što je sve blizu.  Nema trošenja vremena ni živaca na gužvu i traženje parkinga. Nema pretjerane gužve u trgovinama, banci ili pošti.

Miran grad, prepun zelenila. Ljudi nemaju percepciju kakav je to grad zapravo, jer ga doživljavaju kao cestu koja vodi prema moru i na tom putu vide samo dimnjak toplane, stari autobusni i željeznički kolodvor, par semafora i mostova. No, ljepota Karlovca se krije kada se odmaknete od te ceste.

Obožavamo šetnje uz Koranu. Dečki vole vožnju biciklima gradom.   

mamin_Rucak_recept_piletina

Prema povratnoj informaciji tvojih pratitelja, koji su najčešći problemi i pitanja s kuhanjem?

Obožavam razgovarati sa svojim pratiteljima i osluškivati njihove izazove. Shvatila sam da mamama nije problem kuhati, veći je problem što skuhati. Dakle, nedostatak ideja i inspiracija.

Danas nam se na internetu nudi sve i svašta i teško je od svega ponuđenog izabrati nešto kvalitetno.

Svaki tjedan na društvenim mrežama dajem ideje što za ručak, a svaku subotu šaljem newsletter s prijedlogom jelovnika za naredni radni tjedan. To mame jako cijene. Mnogo njih mi se javlja da jedva čekaju subotu u 8:00 kada će im na mail stići novi jelovnik.

Drugi veliki izazov je organizacija vremena u kuhinji s ostalim obvezama. Kuhanje je tek mala crtica na našoj dnevnoj „to go“ listi i ako nismo organizirani, nastane kaos i frustracija.

Ono što je jako bitno je da vikendom složite tjedni jelovnik za naredni tjedan i obavite kupovinu potrebnih namirnica. Ako se u srijedu ujutro počnete razmišljati što ćete taj dan kuhati, a hladnjak i smočnica su vam prazni, dan odmah ide u drugom smjeru. Organizacija je pola kuhanja. 

Na svojoj stranici imaš kolumnu Mamin Vrt, koliko vremena ti treba za održavanje vrta i na koji način u njegovo održavanje uključuješ djecu?

Vrt oduzima dosta vremena, ali kada znate koji mu je krajnji cilj, a to je da znate što vam djeca jedu, vrijedno je svake sekunde i minute. Vrtlarstvom sam se počela baviti prije 3 godine. Malo po malo, s ne puno znanja. Cijeli život „iz daleka“ gledam svoje roditelje kako rade u vrtu i nekako sam se osjećala „dužnom“ svojoj djeci ponuditi domaće voće i povrće na kojem sam i sama odrasla.

Želim istaknuti da uvijek budemo svjesni moći koju imamo kao roditelji i činjenicu da smo mi najveći uzori svojoj djeci. Možda to sada ne vidimo, ali kad tad se sve kockice poslože.

Otkada radimo u vrtu, vrt je postao naše malo igralište. Djeca su krenula tako da su grabljicama i lopaticama kopala po zemlji, bagerima nosili zemlju, u kantice skupljali travu za kompost.

Na početku je njihova koncentracija trajala doslovno pet minuta.

Nikada ih nismo silili da moraju, nego da probaju, da budu s nama, da se zajedno družimo na svježem zraku.

Znali su trčati po tek posijanoj mrkvi ili cikli. Čupati tek posađenu papriku ili brati zelenu rajčicu.

Danas, je mnogo lakše, jer nismo odustali, a i oni su odrasli. Danas nam pomažu saditi, vaditi luk i krumpire, zalijevati, voziti tačke, razvrstavati kompost, a najdraže aktivnost im je košnja trave.

duje_i_luka_kopaju_krumpire

Nedavno si uspješno lansirala Bilježnicu za recepte, kako si došla na ideju i što ona sve sadrži? 

Jednim dijelom za to su zaslužni moji pratitelji, a jednim dijelom moja želja za idealnom Bilježnicom za recepte. Dugo me pratitelji pitaju „Kada će kuharica?“. Ja zbilja mislim da još nisam spremna za taj korak, iako na blogu imam 300 + recepta, pa sam im ponudila Bilježnicu za recepte da kreiraju kuharicu po svojoj mjeri.

Mnogo puta kupimo kuharicu pa skuhamo tri recepta iz nje, u Bilježnicu možete zapisati svoje omiljene recepte i kuhati po njima non-stop.

Osim stranica za upisivanje recepata, tu su i stranice za lijepljenje recepata. Rukom pisan recept od mame, bake, Ane s posla ili Marije s trećeg kata, gubi vrijednost prepisivanjem, stoga takve recepte u ovu bilježnicu možete samo zalijepiti.

Bilježnica sadrži i 26 jednostavnih recepata Maminog ručka s lako dostupnim namirnicama i 15 osnovnih tips and tricksova – kako napraviti kremasti rižoto, kako skuhati tjesteninu, napraviti kruh i varivo i slično.

Sadrži i 14 unaprijed složenih tjednih jelovnika koji su QR kodom povezani s blogom. Mnogo je teže smisliti što ćemo skuhati, nego skuhati i zato sam htjela da barem 14 tjedana u godini korisnici Bilježnice imaju ideju što kuhati.    

Ova Bilježnica je sadržajem i dizajnom rađena tako da sve korisnike motivira na kuhanje, ali ujedno i olakša planiranje obroka.

 

Među čitateljima tvog bloga i pratiteljima tvojih stranica na društvenim mrežama, koliko je tata?

Ima i tata i baka i znaju mi uputiti kritiku zašto se samo obraćam mamama kada i druga publika prati Mamin ručak. Hvala ima na tome i drago mi je da su tu. No, mame su za mene kraljice, mame su moja inspiracija i jednostavno se rijetko obraćam tatama.

Ideja mi je uvesti rubriku „Tatin ručak“ i motivirati tate da kuhaju svojoj djeci i ženama. No, u mojoj okolini jako malo tata kuha. Počevši od mog muža i zbilja trenutno nemam inspiraciju za Tatin ručak, ali vjerujem da će se to s vremenom promijeniti.

Kako ti vidiš u svojoj okolini koliko su tate aktivno uključeni u odgoj djece a koliko u kuhanje?

Mislim da to ovisi o temperamentu i karakteru, ali i o tome u kakvom su odnosu muž i žena. U mom slučaju i ja i muž smo aktivno uključeni u odgoj djece.

No, u svojoj okolini imam većinom primjere gdje je sve na ženi, tj mami. Bila sam i u toj situaciji. Muž je često putovao, a ja sam došla u grad u koji nikog ne znam i u dvije godine rodila dvoje djece.

Naravno da voliš svoju djecu najviše na svijetu, ali to je kada nemaš pola sata vremena u danu samo za sebe, to je teško i frustrirajuće.

Majčinstvo nam mnogo daje, ali mnogo i oduzima, prvenstveno nas same. Veliki je pritisak danas na mamama. Prikazuje se slika idealne i savršene mame. No, stvarnost je itekako drugačija.

Upravo Maminom ručkom želim prikazati tu stvarnu, realnu i nesavršenu sliku majčinstva.

Ne mora nam ručak uvijek biti dovoljno slan, niti meso sočno, ne mora nam kuhinja biti visokog sjaja, niti tanjuri po zadnjoj modi, bitno je da kuhamo svojoj djeci.

Mamin ručak je najbolji ručak koji možemo ponuditi svojoj djeci.

Koliko vremena tvoja djeca provedu pred ekranima i kako tvoj muž i ti dogovarate korištenje tehnologije sa djecom?

Ovo je zbilja izazov današnjice. Naša djeca su djeca digitalnog doma i ne možemo im oduzeti ekrane, ali se možemo potruditi da sate ne provode pred njima ili da ih kvalitetnije koriste.

To zahtjeva angažman roditelja. Često idemo linijom manjeg otpora i kupujemo mir mobitelom, televizijom ili PlayStation. Ja to zovem skupi mir, jer nakon višesatnog gledanja u ekran djeca su nerijetko ljuta i agresivna.

Ekrani su povezani i s pretilošču o kojoj se jako malo priča. Naša djeca se premalo kreću, premalo provode vremena u prirodi, s prijateljima u parku. Ekrani su zaludjeli cijeli svijet.

Moja dva starija sina imaju mobitel. Znaju zalutati Internetom, ali većinom mobitel im služi da pronađu nešto o životinji koja ih zanima, da precrtavaju fotografije na papir, vole gledati videe „How to…“ pa od origamia naprave brod ili ako zapnu oko zadaće pitaju Googlea.

Tjelesna aktivnost, sudjelovanje u kućanskim poslovima i boravak u prirodi za mene su super način kako da djeci smanjimo vrijeme provedeno pred ekranima.

Duje_i_karlo_pripremaju_rucak

Tko najviše čita u tvojoj obitelj? Kakve su čitalačke navike u Vašoj obitelji?

Kod nas je za čitanje zaslužan tata, a za kuhanje mama. Zbilja  djeca više vole kada im tata čita. Kada su djeca bila manja, uvijek sam im kupovala igračke, ali s vremenom sam shvatila da je slikovnica najbolji poklon koji možeš kupiti djetetu.

S čitanjem djeci smo počeli kada su imali cca 10 mjeseci i interes im traje i do dan danas. Najčešće čitamo pred spavanje i mislim da je ovo super taktika za uspavljivanje djeteta i prilika za zajedničko druženje.

U autu uvijek imamo par slikovnica i kada idemo na duži put, često ga kratimo upravo čitanjem.

Zašto je čitanje s djecom tebi važno?

Jednom mi je teta u vrtiću rekla: „Vidi se da čitate djetetu.“ Bila sam jako sretna. Čitanje je jako bitno zbog razvoja vokabulara i kontrole emocija. Kada se dijete zna izraziti, zna i reći što ga muči i ljutnju izražava riječima, a ne bacanjem po podu ili bacanjem igračaka.

Mislim da od knjiga i slikovnica dijete može zbilja dosta naučiti, maštati i sanjati.  Edukativne slikovnice su također super ako kod kuće imate malog izbirljivca koji ne želi jesti mrkvu, brokulu, blitvu.

Što te potaklo na suradnju sa Storyboxom?

Naišla sam na StoryBox na Instagramu i odmah me zainteresiralo što i tko stoji iza tog profila. Bacila sam oko na web, pročitala priču o Armini i Katarini i nekako osjetila da možemo nešto zajedno napraviti.

Od kada sam i sama poduzetnica, počela sam jako cijeniti žene koje se svojim radom bore za boljitak društva i koji žele pozitivno promijeniti svakodnevnicu svakoga od nas.

I Mamin ručak i StoryBox žele preko roditelja utjecati na djecu, stvoriti im kvalitetne i zdrave navike koje će ih pratiti cijeli život. Prehrana i čitanje su definitivno nešto što je vrijedno i za što se isplati potruditi.

ŽELITE BESPLATNE AKTIVNOSTI ZA DJECU?

Prijavite se u klub malih čitača i svaki ćete tjedan dobiti besplatne aktivnosti i posebne kodove za popust ravno u Vaš inbox! 🙂


Zabavljaj_se_čitaj_i_uči

8 razloga zašto čitati djeci predškolske dobi

Pomozite djetetu da proširi svoj vokabular. Povežite se sa svojim djetetom. Stvarajte uspomene. Sve to i još mnogo toga kroz zajedničko čitanje!

Zašto čitati bebama i djeci?

Čak iako sami možda niste pročitali knjigu još od studentskih dana, kao roditelj važno je iskoristiti sve dobrobiti koje čitanje donosi djeci. Za čitanje djeci potrebno je svakodnevno odvojiti malo vremena, a dugoročno je jedna od najvećih insvesticija koje ćete napraviti u životu za svoje dijete. Kako biste dobili što veći povrat na uloženo, najbolje je započeti ODMAH! 

S obzirom da prođe dosta vremena od rođenja do onda kada dijete samo može čitati, najvažniji alat za širenje vokabulara i razvoja mozga kod beba jesu njihove uši. Zato započnite s čitanjem što prije! Vrlo brzo ćete početi primjećivati vrijednosti koje čitanje donosi. 

Svojoj djeci sam počela čitati od rođenja. Još kao bebe znali su me razveseliti osmijehom slušajući moj glas dok čitam. Zatim su uslijedile prve riječi, a onda i pokušaji da sami listaju stranice. Ubrzo se njihov fond riječi širio i ljudi se me znali pitati ‘kako on tako dobro govori? koliko ima (godina)?’. Bez obzira što mala beba ne može odmah razumjeti značenje svih riječi, može uživati u melodiji, ritmu i rimama koje mu se čitaju, u pažnji koja mu se poklanja, roditeljskoj nježnosti i zagrljaju i vremenu koje se s njim provodi. Nastavite čitati i saznajte na koje još načine čitanje djeci može biti korisno!

1. Čitanje je zabavno

Iako se u našem društvu čitanje često doživljava kao nešto što moramo napraviti uglavnom zbog škole, čitanje je uistinu zabavno. Kroz knjige otvaramo vrata u jedan sasvim novi svijet.  Momenti koje provedemo uz knjigu mogu biti zaista čarobni. Ovisno o tome koju knjigu odaberete i načinu na koji čitate, kod djece možete izazvati radost i smijeh. Mojoj djeci je uvijek smiješno kada pokušavam zvučati kao ljutiti slon iz knjige ‘Ljeto’ – autora Cao Wenxuan ili poput likova iz knjige Mala čudovišta – David Williamsa.

2. Pomaže nam povezati se sa djecom

Roditeljstvo je izazovno, nema govora! Ali ti momenti kada svatko od nas odabere svoju knjigu, udobno se smjestimo i istražujemo zajedno donesu jednu sasvim novu dimenziju u naš dan, ma koliko on kaotičan bio. Nema boljeg načina za umiriti se prije spavanje nego uz dobru knjigu. Moji dječaci su uglavnom zaigrani kada dođe vrijeme za spavanje i teško im se umiriti, ali kada im predložim da odaberu knjige s uzbuđenjem potrče do police. Svaki sljedeći dan primjetim da mnogo bolje surađuju i s nama roditeljima, ali i jedan s drugim. 

3. Razvoj vokabulara i predčitalačkih sposobnosti

Mnoga su istraživanja dokazala da svakodnevnim čitanjem naglas djeci predškolske dobi, roditelji (i članovi obitelji) izravno utječu na razvoj, ne samo vokabulara, nego i predčitalačkih sposobnosti. A one će im biti neophodne za lakše usvajanje vještina čitanja i učenja kada krenu u školu. Djeca kojoj se svakodnevno čita imaju 5 puta više riječi u svom vokabularu nego djeca kojoj se čita 1 ili 2 puta tjedno. 

4. Prilika za razgovor o osjetljivim temama

Čitanjem knjiga koje direktno ili indirektno govore o osjetljivim temama poput različitosti, stvaramo priliku da započnemo razgovor o takvim temama s djecom još od rane dobi. Kada sam donijela hrpu novih knjiga za rotaciju na našim policama, moj mlađi sin (3) je s te hrpe odabrao knjigu Ja sam Lovro – autora Barbara Tschirren, Pascale Hächler, Martine Mambourg i zajedno smo otkrili kako svijet doživljava jedan autistični dječak. Često čitamo knjige koje uključuju različite osjetljive teme, i razgovaramo o njima. Razgovori o ovakvim temama pomažu djeci razumjeti bolje svoju okolinu, te ih uče empatiji i prihvaćanju različitosti od malena.

5. Predah od užurbanog dana

Biti roditelj je izazovan posao! Uvijek nekamo jurimo i žurimo, i imamo milijun stvari za napraviti! Iako mi se nekada čini da sam iscrpljena i da nemam snage za apsolutno ništa, čitanje s djecom mi pruža promjenu tempa i odmor od užurbanog dana. Ako imamo baš težak dan biramo knjige poput naših favorita ‘Tia i cvjetići’, koju je napisala jedna od naših omiljenih autorica Wendy Meddour ili ‘Smaragdna šuma želja’ fenomenalne Petre Šuštar. 

6. Prilika za učenje i bolje razumijevanje

Što više čitate s djecom naglas, primjetiti ćete kako sve više vaša djeca usvajaju nova znanja i kako sve logičnije promišljaju o svijetu oko sebe. Na nama roditeljima je da čitamo, a s vremenom će dobrobiti uloženog truda i vremena biti jasno vidljivi našem roditeljskom oku.

7. Razvoj socijalnih vještina

Uz sveprisutnost tehnologije, sve češće su prisutni poremećaji razumijevanja kod djece predškolske dobi. Čitanje naglas im može pomoći. Kako djeca kroz svakodnevno čitanje naglas razvijaju vokabular i razumijevanje, tako će im biti lakše izraziti svoje emocije, svoja mišljenja i stavove. Takva djeca su otvorenija, lakše sklapaju prijateljstva i imaju veće mogućnosti razviti kvalitetne socijalne vještine. 

8. Kognitivni razvoj

Dječji mozak prolazi kroz najbrži razvoj u prvim godinama života, posebno od rođenja do treće godine. Ništa ne može zamijeniti knjigu i čitanje kao jednu od osnova za kognitivni razvoj. Čitanje je izuzetno kompleksna aktivnost koja na više načina u isto vrijeme stimulira rad mozga i pomaže razvoj pamćenja, kritičkog razmišljanja i koncentracije. Mlađa djeca se teško fokusiraju, i možda će im isprva biti teško koncentrirano slušati priču. Ali što više budete čitali, to ćete više primjećivati kako se koncentracija poboljšava. 

Svatko od nas, kao roditelj, ima ključnu ulogu u motivaciji svoje djece za čitanje, kako djece predškolske tako i školske dobi. Djeca rade što vide da mi radimo, a ne samo ono što im kažemo da trebaju raditi. Koliko nas vremena vide pred mobitelom? Koliko vremena nas vide da čitamo svoju knjigu?

Naša djeca će lakše svladati i zavoljeti čitanje ukoliko i mi uživamo u zajedničkom čitanju. Ako čitanje predstavimo djeci ne kao obavezu, već kao oblik razbibrige, zabave i opuštanja. Sve dobrobiti koje će proizići iz ovako provedenog vremena zajedno će biti sve vidljivije i dijete će ih nositi sa sobom kroz cijeli život.

ŽELITE BESPLATNE AKTIVNOSTI ZA DJECU?

Prijavite se u klub malih čitača i svaki ćete tjedan dobiti besplatne aktivnosti i posebne kodove za popust ravno u Vaš inbox! 🙂


Zabavljaj_se_čitaj_i_uči

8 Načina kako razvijati ustrajnost kod djece

Nedavno sam pročitala knjigu “Grit – Snaga strasti i ustrajnosti” koju je napisala Angela Duckworth.

Ovo je knjiga koju bih preporučila svakom roditelju, ali i onima koji to nisu. Navela me na razmišljanje o tome kako mogu poticati razvoj ustrajnosti kod svoje djece. I ne samo to, potaknula me da se prisjetim kako su moji roditelji utjecali na razvoj moje ustrajnosti, na čemu sam im neizmjerno zahvalna. 

Moj petogodišnjak je rođen sa genom ustrajnosti. Voli uložiti  trud u sve što radi, i ne odustaje lako, a nakon uspjeha osjeća veliki ponos što ga motivira da ide dalje, čak i kada se radi o njemu izazovnim poduhvatima. Njegov brat je već druga priča. Njega je gen ustrajnosti preskočio, što meni kao roditelju u nekim situacijama predstavlja izazov. Trudim se da prilagodim svoj pristup mlađem sinu kako bih ga naučila da, bez obzira koliko je nešto teško, ipak može uspjeti u svemu što zamisli.

Evo nekoliko načina koje mi primjenjujemo svakodnevno, a zasigurno mogu pomoći i vama:

1. Postavljajte realistične ciljeve

Pomozite djeci da postave ciljeve koji su izazovni, ali i dostižni. Time se stvara osjećaj postignuća koji ih motivira da budu uporni u svojim naporima, te da nadograđuju svoja znanja i vještine.

2. Pohvalite trud, ne samo rezultate

Pohvalite djecu za njihov trud, čak i ako ne postignu željeni rezultat. To im pomaže shvatiti da je vrijedno ulagati napor unatoč eventualnim neuspjesima. 

3. Podrška i ohrabrenje

Budite podrška djeci tijekom njihovih izazova. Ohrabrujte ih da se suoče s poteškoćama, pružajte im potrebnu podršku i pokažite im da vjerujete u njihove sposobnosti. Pokažite im da je u redu nekada i ne uspjeti i ohrabrite ih da pokušaju ponovno.

4. Učite ih rješavanju problema

Učite djecu kako rješavati probleme korak po korak. Potičite ih da razmišljaju kreativno, pronalaze alternative i istražuju različite načine za prevladavanje prepreka, tako što ćete im postavljati pitanja poput “što misliš što bi mogao/la napraviti drugačije slijedeći put”, “zašto misliš da nisi uspio?” i slično.

5. Pružite primjer

Djeca najviše uče promatrajući odrasle osobe oko sebe. Budite primjer upornosti i ustrajnosti u vlastitom životu. Pokažite djeci kako se suočavate s izazovima, prevladavate poteškoće i ne odustajete. Moje dječake posebno inspirira i kada im ispričam neku sličnu situaciju iz svog djetinjstva, kada u nečemu nisam uspjela ali sam odlučila ne odustati i na kraju sam ostvarila željeni cilj, jer sam prilagodila ili promijenila način i pristup.

6. Potičite samopouzdanje

Osjećaj samopouzdanja u vlastite sposobnosti je ključan za razvoj upornosti. Kada se osjećaju sigurni u sebe, vjerojatnije je da će biti uporni i nastojati ostvariti svoje ciljeve. 

7. Balans između potpore i neovisnosti

Važno je pružiti djeci potporu i vodstvo, ali istovremeno ih potaknuti da razvijaju neovisnost. Dopustite im da samostalno rješavaju probleme, ali budite tu za njih i pružite pomoć ukoliko i kada im je potrebna.

8. Učite ih o ustrajnosti

Razgovarajte s djecom o važnosti ustrajnosti i o tome kako su mnogi uspješni ljudi postigli svoje ciljeve upravo zahvaljujući upornosti. Podijelite s njima priče o uspjehu i ustrajnosti kako bi ih inspirirali.

Sve ove metode pomažu razvijanju upornosti kod djece, ali važno je imati strpljenja i kontinuirano raditi na njihovom razvoju i obraćati pažnju na osobnost svoga djeteta. Iako sam  ovu knjigu čitala radi osobnog razvoja, inspirirala me da razmratram načine na koje mogu reagirati u različitim situacijama kada moja djeca imaju poteškoća s nekim zadatkom, te kako im mogu pomoći da korak po korak pobijede sami sebe.

Ukoliko želite više istražiti ovu temu, svakako pročitajte “Grit – Snaga strasti i ustrajnosti” Angele Duckworth. Inspirirat će i vas same da budete ustrajniji, što će zasigurno pomoći i vašoj djeci.

ŽELITE BESPLATNE AKTIVNOSTI ZA DJECU?

Prijavite se u klub malih čitača i svaki ćete tjedan dobiti besplatne aktivnosti i posebne kodove za popust ravno u Vaš inbox! 🙂


Zabavljaj_se_čitaj_i_uči

Disciplina bez drame – sažetak knjige

“Disciplina bez drame” doktorice Tine Payne Bryson i doktora Daniela J. Siegela pruža roditeljima transformirajući pristup disciplini, potičući zdrave odnose s djecom i poticanje emocionalnog rasta.

Ovaj odličan vodič osnažuje roditelje da se duboko povežu sa svojom djecom, smanje sukobe i izgrade poticajno okruženje.

Polazeći od najnovijih spoznaja iz neuroznanosti, Siegel ističe važnost razumijevanja perspektive djeteta i korijena njihovog ponašanja.

Predstavlja ključne strategije koje idu izvan sustava kazni i nagrada, potičući roditelje da se usredotoče na empatiju, razumijevanje i otvorenu komunikaciju.

Pomakom fokusa sa kontrole ponašanja na poučavanje vještina, ova knjiga oprema roditelje učinkovitim alatima za vođenje djetetova ponašanja bez drama.

Siegel ističe važnost povezanosti, preusmjeravanja pažnje i postavljanja prikladnih granica kako bi pomogao djeci u razvoju samoregulacije i vještina rješavanja problema.

“Disciplina bez drame” nudi praktične vježbe, primjere iz stvarnog života i studije slučaja kako bi ilustrirao kako roditelji mogu navigirati izazovnim situacijama s suosjećanjem i jasnoćom.

Pomoću ovih strategija, roditelji mogu poticati emocionalnu inteligenciju i otpornost kod svoje djece, stvarajući konačno mirniju i harmoničniju obiteljsku dinamiku.

7 Ključnih poruka

  1. Povezivanje s djetetom: Provodite kvalitetno vrijeme s djetetom, igrajte se zajedno, razgovarajte o njihovim interesima i postavljajte otvorena pitanja kako biste produbili vaš odnos.

  2. Razumijevanje djetetove pozicije: Umjesto da odmah kaznite dijete zbog lošeg ponašanja, pokušajte saznati što se događa u njihovom životu i kako se osjećaju. Možda se suočavaju s nekom teškoćom ili su frustrirani, a razumijevanje njihove pozicije može pomoći u razumijevanju njihovog ponašanja.

  3. Empatija i otvorena komunikacija: Kad dijete izrazi svoje osjećaje ili se suoči s izazovom, pokažite empatiju i pokušajte razumjeti njihovu stranu. Umjesto da ih samo ispravljate ili kaznite, uspostavite otvorenu komunikaciju kako biste im pružili podršku i riješili probleme zajedno.

  4. Poučavanje vještina umjesto kontrole: Umjesto da se usredotočite samo na kazne, pomozite djetetu da razvije vještine koje su potrebne za pozitivno ponašanje. Na primjer, možete ih naučiti kako se izražavati riječima umjesto udaraca ili vikanja i kako rješavati sukobe mirnim putem koristeći riječi.

  5. Granice i preusmjeravanje pažnje: Postavite jasne granice i pravila kako bi dijete znalo što se očekuje od njega. Ako primijetite da se dijete kreće prema neželjenom ponašanju, umjesto da se usredotočite na kaznu, preusmjerite njihovu pažnju na nešto pozitivno i angažirajuće.

  6. Razvoj emocionalne inteligencije: Potaknite dijete da izrazi svoje osjećaje i pomažite im da razumiju te emocije. Možete im postavljati pitanja poput “Kako se osjećaš?” ili “Što te točno naljutilo?” kako biste im pomogli u razvoju emocionalne inteligencije.

  7. Promicanje pozitivne obiteljske dinamike: Stvorite obiteljsku rutinu koja uključuje vrijeme za igru, razgovor i zajedničke aktivnosti. Osigurajte mirnu atmosferu u kući i pripazite da se odrasli također razgovaraju i o drugima i između sebe govore primjerenim riječima i tonom. Također, uspostavite pravila koja potiču suradnju i međusobno poštovanje kako bi obitelj funkcionirala na primjeren način.

ŽELITE BESPLATNE AKTIVNOSTI ZA DJECU?

Prijavite se u klub malih čitača i svaki ćete tjedan dobiti besplatne aktivnosti i posebne kodove za popust ravno u Vaš inbox! 🙂


Zabavljaj_se_čitaj_i_uči

5 Načina kako predškolcu objasniti autizam

Autizam je poseban način na koji neki ljudi razumiju i doživljavaju svijet oko sebe.

Neka djeca imaju autizam i to ih čini jedinstvenima.

Autizam je različit način na koji mozak radi. To znači da osobe s autizmom vide, čuju i osjete svijet na drugačiji način od drugih ljudi.

Na primjer, neki zvukovi ili mirisi mogu im biti preglasni ili neugodni.  To je kao da imaju supermoć koja im daje poseban način doživljavanja svijeta.

Kada objašnjavate autizam predškolskom djetetu, bitno je koristiti jednostavan jezik prilagođen njegovom uzrastu.

Pokušajte se fokusirati na naglašavanje sličnosti među djecom sa autizmom i onom koja nemaju autizam, tako gradimo empatiju i djeca uče suosjećati i razumjeti ali i poštivati i prihvaćati različitosti i posebnosti koje postoje kod djece sa autizmom.

1. Koristite jednostavne riječi.

Koristite riječi koje dijete može razumjeti. Na primjer, umjesto “neurotipičan”, možete reći “drugačiji na poseban način”.

Ako vaše dijete ima prijatelja sa autizmom, objasnite mu da mnogi ljudi s autizmom vole imati red i rutinu u svom životu.

To znači da vole raditi stvari na isti način i u isto vrijeme svaki dan. To im pomaže osjećati se sigurno i sretno. Zato se može dogoditi da dijete sa autizmom ne želi doći na spontano igranje u parku, no to ne znači da se ne želi igrati, nego samo da mu treba ranije najaviti što će raditi i kada.

2. Koristite konkretne primjere.

Upotrijebite primjere koje dijete može zamisliti. Na primjer, možete reći: “Neki ljudi vole puno razgovarati i biti s puno ljudi, a neki vole biti sami i ne vole puno priče. Osobe s autizmom često vole biti sami ili imaju posebne načine komuniciranja.”

Osobe s autizmom mogu imati drugačiji način komuniciranja.

Neki vole govoriti manje, ali koriste druga sredstva komunikacije poput znakovnog jezika ili pisanih riječi.

To im pomaže izraziti svoje misli i osjećaje na svoj način.

3. Fokusirajte se na osjećaje.

Naglasite da su osobe s autizmom jedinstvene i imaju svoje posebne osjećaje. Možete reći: “Ljudi s autizmom često osjete svijet na drugačiji način. Neki zvukovi ili mirisi im mogu biti preglasni ili neugodni, dok drugi stvari vole na poseban način.”

Osobe s autizmom osjećaju iste emocije kao i drugi ljudi, ali ponekad ih mogu pokazivati na drugačiji način.

Mogu biti vrlo sretni, tužni, uzbuđeni ili ljuti, ali možda to neće uvijek izgledati isto kao kod drugih ljudi.

4. Istaknite pozitivne osobine.

Naglasite da autizam nije loša stvar i da svaka osoba ima svoje posebne talente i sposobnosti.

Možete reći: “Neki ljudi s autizmom mogu biti izuzetno pametni i talentirani. Neki su jako dobri u matematici, crtanju ili učenju o posebnim stvarima koje ih zanimaju.”

Neki ljudi s autizmom imaju iznimno dobar vid. Oni mogu primijetiti detalje koje drugi ljudi lako propuste. Na primjer, mogu primijetiti vrlo male promjene u boji ili teksturi predmeta.

Također, ljudi sa autizmom često imaju posebne interese na koje su jako fokusirani.

Mogu se zanimati za brojeve, vlakove, životinje ili zvijezde.

To ih čini stručnjacima u tim područjima i mogu puno naučiti o svojim omiljenim stvarima.

5. Budite otvoreni za pitanja.

Dajte djetetu do znanja da je u redu postavljati pitanja i da ste tu da mu pomognete razumjeti. Otvorenost za razgovor stvara sigurno okruženje za dijete.

Autizam je poseban način razumijevanja svijeta oko nas.

Djeca s autizmom imaju svoje jedinstvene talente i sposobnosti.

Važno je razumjeti i prihvatiti različitosti te pružiti podršku i prijateljstvo djeci s autizmom.

Kroz ljubaznost, razumijevanje i inkluziju, možemo stvoriti bolje okruženje za sve nas i razviti empatiju kod svoje djece.

 

ŽELITE BESPLATNE AKTIVNOSTI ZA DJECU?

Prijavite se u klub malih čitača i svaki ćete tjedan dobiti besplatne aktivnosti i posebne kodove za popust ravno u Vaš inbox! 🙂


Zabavljaj_se_čitaj_i_uči

10 razloga zašto je važno da očevi aktivno sudjeluju u odgoju

U današnje vrijeme, roditelji su svjesni da je uključivanje u odgoj i obrazovanje djece ključno za njihov uspjeh u životu.

Međutim, često se zanemaruje važnost aktivnog sudjelovanja očeva u odgoju i čitanju djeci, posebno u predškolskoj dobi.

Majke su često primarni skrbnici djece i opterećene su mnogim zadacima i mentalnim teretom brige za cijelu obitelj.

Kada se očevi aktivno uključe u odgoj djece, smanjuje se stres i opterećenje majke. To također pomaže u uspostavljanju ravnoteže između profesionalnog i obiteljskog života oba roditelja.

 

Prema istraživanju iz 2019 godine samo 10% muškaraca na balkanu redovito obavlja kućanske poslove u svom domu!

 

Samo 22% muškaraca izjavilo je da redovno sudjeluje u odgoju i obavezama svoje djece.

 

Ovdje su 10 razloga zašto je važno da očevi sudjeluju aktivno u odgoju predškolske djece i čitaju im, poduprti statistikama iz istraživanja.

1. Utjecaj na razvoj govora i jezika

 Istraživanja pokazuju da djeca kojima očevi čitaju imaju bolji razvoj govora i jezika, što se kasnije odražava na njihov uspjeh u školi i poslovnom svijetu.

 

2. Povećava inteligenciju

Djeca čiji očevi čitaju imaju veću inteligenciju i bolje kognitivne sposobnosti u odnosu na one čiji očevi ne čitaju.

 

3. Razvija empatiju i socijalne vještine

Čitanje dječjih knjiga o emocionalnim temama pomaže djeci da razviju empatiju i socijalne vještine, što je važno za njihovu buduću interakciju s drugima.

 

4. Povećava samopouzdanje

Kada očevi provode vrijeme s djecom i čitaju im, to im pomaže da se osjećaju sigurno i podržano, što doprinosi njihovom samopouzdanju.

 

5. Poboljšava pažnju i koncentraciju

Čitanje knjiga djeci pomaže razviti pažnju i koncentraciju, što je ključno za njihov uspjeh u školi i kasnije u životu.

 

6. Razvija kreativnost

Čitanje dječjih knjiga pomaže djeci da razviju kreativnost i maštu, što može biti korisno za njihovu buduću karijeru.

 

7. Poboljšava odnos između očeva i djece

Sudjelovanje očeva u odgoju djece i čitanje im pomaže u razvijanju snažnijeg odnosa s njima, što može pomoći u njihovom emocionalnom i socijalnom razvoju.

 

8. Smanjuje vjerojatnost rizičnog ponašanja

Djeca koja su aktivno uključena u čitanje i odgoj od strane očeva imaju manju vjerojatnost da će se baviti rizičnim ponašanjima poput pušenja, konzumiranja alkohola i konzumirati drogu u kasnijoj dobi.

 

9. Pomažu u razvoju socijalnih vještina

Kada očevi sudjeluju u aktivnostima sa svojom djecom, to im pomaže u razvoju socijalnih vještina. Djeca koja imaju očeve koji su aktivno uključeni u njihov život često se osjećaju sigurnije i samopouzdanije u interakciji sa drugima.

 

10. Dijeljenje obiteljskih odgovornosti

Uključivanje očeva u svakodnevni odgoj djece može pomoći u dijeljenju obiteljskih odgovornosti. To pomaže u izgradnji obiteljskog timskog duha i uči djecu da uvažavaju i cijene doprinos svih članova obitelji.

 

Sve u svemu, redoviti i aktivni odnos oca i djece doprinosi boljem emocionalnom, socijalnom, i intelektualnom razvoju djece, kao i mentalnom zdravlju i općoj dobrobiti cijele obitelji.

ŽELITE BESPLATNE AKTIVNOSTI ZA DJECU?

Prijavite se u klub malih čitača i svaki ćete tjedan dobiti besplatne aktivnosti i posebne kodove za popust ravno u Vaš inbox! 🙂


Zabavljaj_se_čitaj_i_uči

Kako postaviti zdrave granice bez vike, ucjena i prijetnji?

Jedan od najvećih roditeljskih izazova, ali i  jedan od najvažnijih zadataka jest postavljanje zdravih granica. Postavljanje granica roditelju omogućava da uči dijete dozvoljenim ponašanjima i prenosi pozitivne vrijednosti svome djetetu.

Djeci su nužne upravo smjernice, upute i pravila kako bi se razvijali u zdrave odrasle osobe. Postavljanjem granica djecu učimo i održavanju zdravih međuljudskih odnosa.

Međutim, pitanje je na koji način postaviti granice na pozitivan način? 

Zašto su djeci granice nužne?

Odrastajući u ’80tima i ’90tima, sjećam se da su se granice uvijek jasno znale, a mi djeca uglavnom nismo imali pravo na svoj stav.  

Iako postavljene na autoritativan način, nekad i uz viku i ucjene, granice su postojale.

U nekim obiteljima danas, djeca imaju pravo na svoj stav i njihovi stavovi i želje su jednaki onima njihovih roditelja.

U nekim obiteljima čak su stavovi djece vrijedniji od stavova roditelja, te neki roditelji žrtvuju svoje potrebe i prilagođavaju svoje planove sukladno zahtjevima i željama djece.

Danas smo kao roditelji možda ponekad i previše posvećeni emocijama svoje djece pa zaboravljamo na važnost postavljanja zdravih granica.

Svakako emocije djeteta jesu izuzetno važne i trebamo ih validirati i saslušati, ali ne smijemo zaboraviti da smo mi kao roditelji dužni postaviti zdrave granice i sigurno okruženje u kojem će se naša djeca učiti strpljenju, empatiji, samopoštovanju i poštivanju svoje okoline.

Djeca se bez granica osjećaju nesigurno

Jeste li primjetili da se djeca, kada nemaju jasno postavljene granice, počinju osjećati nesigurno?

Kada roditelji postave pravila i rutine; vrijeme za obroke, vrijeme za spavanje, koliko je i kada dozvoljeno gledati televiziju, kada je vrijeme za domaću zadaću i slično, djeca se osjećaju sigurno jer imaju osjećaj ravnoteže i znaju točno što dolazi sljedeće, budući da prepoznaju istu dnevnu rutinu.

Dječji mozak nije u potpunosti razvijen

Djeca ne mogu donositi odluke kakve mogu donositi odrasli, njihov mozak još nije u potpunosti razvijen.

Razvoj mozga traje sve do 25te godine i odvija se u fazama.

Jedna od zadnjih regija mozga koja sazrijeva je prednji čeoni režanj. Ovo je posebno važno znati jer upravo je taj dio mozga zadužen za planiranje, donošenje strateških odluka, organizaciju, upravljanje pažnjom, samokontrolu i predviđanja posljedica.

Samopoštovanje i poštovanje drugih

Znamo da su djeca pogotovo u predškolskoj dobi, prirodno sebična, što je svakako jedna od normalnih i poželjnih razvojnih faza.

U ovoj fazi, djeca su fokusirana samo na svoje želje i potrebe i uče kako ih ostvariti.

Želje drugih u ovoj fazi ih ne interesiraju, niti su sposobni u potpunosti razumjeti želje i potrebe drugih.  

Kada djeca nemaju jasno postavljene granice i pravila ponašanja, kod njih se kasnije razvija narcizam i djeca odrastaju vjerujući da se svijet vrti oko njih.

Jasno postavljene granice pomoći će djetetu da razvija samopoštovanje, zdrav odnos i poštovanje prema drugima, kao i strpljenje, samokontrolu i empatiju.

U dječjoj je prirodi da iznova i iznova testiraju granice koje im roditelji postavljaju. To je prirodan proces kroz koji djeca uče o samostalnosti i odrastanju. Takvo dijete nije poželjno okarakterizirati kao zločesto dijete.

KAKO POSTAVITI ZDRAVE GRANICE?

1. Postavite jasna pravila

Pravila i upute koje postavite svojoj djeci trebaju biti kratka i prilagođena dobi djeteta, bez prostora za raspravu. Ako su pravila jednostavna, dijete će ih vjerojatnije i poštivati. Pokušajte koristiti pozitivne izraze umjesto negacija; recite ‘obuci se, pa onda idemo u park’ umjesto ‘ako se ne obučeš, nećemo ići u park’ i slično. 

2. Budite čvrsti i dosljedni

Dosljednost je ključna za uspjeh. Kada smo dosljedni, djeci je lakše prihvatiti zadana pravila. Ukoliko niste dosljedni djeca vrlo brzo shvaćaju da imaju prostora za pomicanje granica, što će vrlo rado i napraviti.

Ako je dijete u parku kada je hladno skinulo jaknu a vi želite da je odjene i kažete, ‘ako ne odjeneš jaknu, morati ćemo ići kući’. Kada dijete ne odjene jaknu, odmah krenite kući.

Važno je da dijete nauči da ste vi dosljedni (iako Vam možda još ne odgovara ići kući jer ste tek došli u park) i da nauči da sve što radimo ima svoje posljedice.

3. Pripazite na govor tijela i izraz lica

Imajte na umu da je važno ne samo što kažete, nego i neverbalni govor: govor tijela, izraz lica kao i ton vašeg glasa. Uvijek se spustite na razinu djeteta i govorite mirnim glasom, neutralnog izraza lica. 

4. Pokažite da postoje i posljedice i pohvale

Pobrinite se da dijete unaprijed zna koje su posljedice ukoliko prekrši pravila. Posljedice trebaju biti razumne, pune poštovanja prema djetetu i naravno, povezane sa neželjenim ponašanjem.

Naprimjer, ukoliko dijete baca igračku, oduzmite ju, nemojte ga kazniti tako što neće moći ići u park.

Djeca moraju naučiti što je dozvoljeno ponašanje, a što ne. Svakako iskoristite svaku priliku da pohvalite dijete kada je poštivalo pravila.

Djeca vole čuti pohvale, te ih to dodatno motivira da se nastave truditi. 

5. Ponudite izbor

Djeci je jako važno da imaju izbor, što je posebno važno ukoliko im uskraćujete nešto, ograničavate ili ne dopuštate.

Stoga, ponudite im izbor kada god je to moguće, ‘ne možeš raditi to, ali možeš raditi ovo’.

6. Prilagodite očekivanja dobi djeteta

Ponekad, previše očekujemo od djeteta ne uzimajući u obzir njegovu dob i nismo ni svjesni da dijete nije u mogućnosti razumjeti naša očekivanja i upute.  

Zato je jako važno da ne postavimo prevelika očekivanja pred dijete, te da ih prilagodimo ne samo dobi djeteta, već i njegovoj sposobnosti da kontrolira svoja djela. 

Kada je dijete jako nervozno, prvo uvijek provjerite da li je gladno? Da li je pospano? Bolesno? Mora li na wc? Da li ste dogovorili previše aktivnosti i podražaja u jednom danu za njegovu dob?

7. Budite primjer svojoj djeci

Razgovarajte otvoreno sa djecom i pobrinite se da u potpunosti razumiju granice. Pokažite djeci da ste spremni na razgovor i da poštujete njihove želje i potrebe te da svatko u obitelji ima pravo na svoje osjećaje. 

Postavljanje granica i poštovanje drugih je izuzetno važna osobina koju je nužno naučiti u životu. 

Što prije djeca nauče poštivati granice to će biti spremnija na stvarni svijet i gradit će kvalitetnije i zdravije odnose sa drugima kada odrastu.

I roditelj može pogriješiti, svojim ponašanjem i isprikom djetetu kada ste pogriješili pokazujete djetetu kako se preuzima odgovornost.

Važno je da dijete nauči kada je dovoljno oprosti, a kada treba reći, oprosti, pogriješila sam, kako mogu ispraviti svoju grešku?

ŽELITE BESPLATNE AKTIVNOSTI ZA DJECU?

Prijavite se u klub malih čitača i svaki ćete tjedan dobiti besplatne aktivnosti i posebne kodove za popust ravno u Vaš inbox! 🙂


Zabavljaj_se_čitaj_i_uči
0
    0
    Vaša košarica
    Vaša košarica je praznaVrati se u shop