2022 → Storybox

Ponašanje je oblik komunikacije. Tretiranje djece i beba sa razumjevanjem i poštovanjem ne znači da se istovremeno ne mogu postaviti jasne granice.

Način odgoja na koji smo mi (danas roditelji) i generacije prije nas navikle jest autokratski.

Naše vlastito ponašanje u konačnici ima najveći utjecaj na ponašanje naše djece. Stoga ako nam se ne sviđa kako se oni ponašaju, prvo moramo krenuti od sebe i korekcije vlastitog ponašanja i komunikacije.

Ničije ponašanje nije izolirano i samonastalo, ono je uvijek na neki način kreirano pod utjecajem ljudi i kulture (ili nekulture) oko nas.

Stoga, radije nego da nazivamo neko ponašanje dobrim ili lošim, možda ga je bolje opisati kao prikladno i neprikladno.

Razlog zašto se ljudi a pogotovo djeca ponašaju na neprikladan i neprihvatljiv način jest zato što nisu pronašli alternativni, bolji i učinkovitiji način da iskažu emociju i potrebe koju osjećaju i koje nisu ispunjene ili uvažene.

Dakle ponašanje djece jest možda neprikladno za druge oko njih, no nije loše ili zločesto.

Svako ponašanje je oblik komunikacije.

Svako ponašanje je oblik komunikacije a iza svakog postupka nalazi se neki osjećaj tj. emocija.

Kada otkrijemo emociju iza ponašanja, važno je da prvo pokažemo empatiju i suosjećanje, a tada pokušamo opisati taj osjećaj.

Uvijek se sjetite da mala djeca nemaju dovoljno razvijen vokabular da mogu opisati svoje osjećaje, tu im treba naša pomoć.

Kada pomognete djetetu izraziti osjećaje riječima, ono će imati manje potrebe vrištati, bacati stvari, plakati ili imati neku drugu neprikladnu reakciju na ljutnju.

Na neki način se možete ponašati kao komentator na utakmici, gdje utakmica zapravo svakodnevnica Vašeg djeteta i kako napreduje dan, možete opisivati djetetu što radite i te što dolazi sljedeće.

Možete uvijek ponuditi alternativu, reći nešto kao: vidim da se osjećaš ljuto zato što sada moramo doma iz parka, što kažeš na to da poslije večere napravimo kakao i igramo se sa lego kockicama?

Koja je alternativa izrazima dobar i loš ?

Ono što je najvažnije jest da NIKAD ne kažemo TI SI (zločest, loš, bezobrazan itd.) nego uvijek svoj komentar usmjerimo na učinjeno djelo TO ŠTO SI NAPRAVIO/LA NIJE BILO DOBRO.

Važno je i dijete odvesti sa strane, dalje od drugih ljudi kada komentiramo njezino ili njegovo ponašanje a ne to činiti pred drugima.

Predlažemo spustiti se na razinu očiju djeteta, pogledati ga u oči i oštro i jasno i kratko reći: ovo što si napravio (samo djelo, ne dijete) nije bilo u redu, kako bi se ti osjećao da je netko tebe udario? Nisi se spreman igrati lijepo. Sada idemo doma.

Nakon toga bitno je na trenutak ostati tiho.

Djetetu koje tek uči riječi i njihovo značenje je potreban trenutak da te procesuira što je čulo i da ozbiljno shvati roditelja.

Nakon toga treba uslijediti posljedica za ono što su napravili, ako su udarili nekoga, dijete možete udaljiti iz igre ili iz parka i odvesti ga doma gdje onda neće moći raditi nešto zabavno, kako bi shvatilo da je odlazak posljedica tj. svojevrsna kazna.

Tako dijete zna da iako je Vaš plan možda bio drugačiji, da ste spremni do kraja izvšiti rečeno i da kada nešto kažete mislite ozbiljno.

Budite sigurni da ćete tada imati poštovanje djeteta. Istovremeno djetetu niste oduzeli ljubav niti ste ga ponizili i napali kao osobu. Postavili ste jasne granice.

Time kritika nije usmjerena na dijete kao osobu nego na njegovo ponašanje.

Djecu je također važno naučiti da nije svaku grešku moguće ispraviti isprikom, već treba promijeniti ponašanje i potruditi se ponovno steći izgubljeno povjerenje osobe koju smo povrijedili.

ŽELITE BESPLATNE AKTIVNOSTI ZA DJECU?

Prijavite se u klub malih čitača i svaki ćete tjedan dobiti besplatne aktivnosti i posebne kodove za popust ravno u Vaš inbox! 🙂

Zašto neka djeca imaju problem s fokusom?

29/12/2022 Storybox team

Storybox · Zasto Neka Djeca Imaju Problem S Fokusom?

Sa svim distrakcijama koje postoje kada si dijete i kada puno stvari oko sebe vidiš i čuješ možda po prvi puta, nije rijetkost da dijete ima problema sa fokusom.

No neka djeca imaju stalni problem sa fokusom što im onda smeta u svakodnevnom životu i u školi. Ono što mi odrasli prvo primjetimo jest posljedica njihovog nedostatka fokusa.

Na primjer zamolili ste dijete da prljavo rublje poslije kupanja odnese u košaru za veš a ono je sjelo na pod i zaigralo se sa lego kockicama.

Budući da smo kao odrasli primarno fokusirani na rezultat (prljavo rublje na podu) zaboravljamo na ponašanje koje je izazvalo nemogućnost da dijete završi zadatak. Najčešće takvo dijete smatramo lijenim ili kažemo da nas namjerno ne sluša i naljutimo se.

Postoje djeca koja žele ‘biti dobra’ i napraviti što ih zamolimo i zaista se trude, ali istinski imaju problem sa fokusom.

Kako im kao odrasli možemo pomoći?

Možda je najvažniji nulti korak za roditelja da se pokuša smiriti i centrirati. Shvatiti da dijete ništa ne radi NJEMU ili NJOJ već je djetetovo (pozitivno ili negativno) ponašanje oblik komunikacije s nama. Jednostavno nemaju dovoljno vokabulara i životnog iskustva da reagiraju bolje.

Pronalazak uzroka ponašanja

Stresne situacije ili životne promjene.

Ponekad se djeca ne mogu koncentrirati zbog nečega što se događa u njihovu životu kao što su na primjer svađa sa najboljim prijateljem koja ih muči ili možda uzbuđenje zbog nadolazećeg rođendana.

Možda dijete proživljava stresnu situaciju ili veliku promjenu kao što je smrt bližnje osobe, prelazak na online školovanje, selidba itd. takve situacije utječu na ponašanje djece duže vrijeme.

Osnovne potrebe i važnost rutine.

Djeca koja nemaju svakodnevnu rutinu znaju osjećati anksioznost i onda se ponašaju neprimjereno.

Tu govorimo o discipliniranoj i mirnoj rutini zajedničnog doručka, ručka i večere, sjedečki, bez ekrana i u miru, bez strke i vike u isto vrijeme svaki dan.

Odlasku na kupanje i spavanje svaku noć u isto vrijeme, te dovoljno sati sna preko tjedna i vikendom.

ADHD.

Kontinuirani problem sa fokusom je jedan od znakova ADHDa. Može se manifestirati na više načina i to kroz vrijeme. Neke od situacija su:

Dijete ne može zadržati tok misli kada ga se prekine
Ne razlikuju kada se treba fokusirati na detalje a kada na širu sliku
Problem im je fokusirati se na jednu po jednu aktivnost
Imaju poteškoća sa praćenjem razgovora
Teže prate upute

Istovremeno, neka djeca možda izgledaju kao da sanjare i malo su odsutna dok se druga možda jako fokusiraju na nešto što ih jako zanima.

Kako pomoći djeci koja imaju problem s fokusom?

Korisno je kada roditelji, učitelji i drugi odrasli koji su podrška djeci komuniciraju i podijele informaciju o ponašanju djeteta, te u kojim se situacijama kako ponaša, tražeći neku poveznicu.

Zapišite što primjetite:

U koje doba dana i koji dan u tjednu je dijete imalo problem?
Da li je jelo? Da li se naspavalo?
Što je točno radilo?
Tko je bio oko njega?
Kakvim je podražajima bilo izloženo?
Što je pomoglo? Kako se smirilo i fokusiralo?

Podijelite svoja opažanja sa tetama u vrtiću ili učiteljicama.

Razgovarajte sa djetetom, važno je da dijete zna da ga razumijete i da ste tu da mu pomognete. Spustite se na nivo očiju djeteta i to mu recite.

Možete dogovoriti i tajni signal sa djetetom koji mu pokažete kada ste u društvu i primjetite da mu je potrebna podrška sa fokusom. Na taj način štitite ego i samopouzdanje djeteta i ne ispravljate ga pred drugima.

Za više informacija i pomoć sa ADHDom kontaktirajte udruge Buđenje i ADHD i ja.

ŽELITE BESPLATNE AKTIVNOSTI ZA DJECU?

Prijavite se u klub malih čitača i svaki ćete tjedan dobiti besplatne aktivnosti i posebne kodove za popust ravno u Vaš inbox! 🙂

5 Načina za stvaranje pozitivnih navika za igru

29/12/2022 Storybox team

Storybox · 5 Načina Za Stvaranje Pozitivnih Navika Za Igru

1. Ne prekidajte dijete koje se koncentrira.

U svijetu u kojem živimo gdje smo gotovo u svakom prostoru izloženi brojnim podražajima istovremeno (zvuk televizora, kuhanje, zujanje aparata, razgovor ljudi u blizini) djeci se nije lako koncentrirati niti na igru.

Kada vidite da je dijete fokusirano na neki zadatak ili igru, nemojte ga prekidati s pitanjima i dopustite mu da vježba fokus, koncentraciju i maštu. Znamo i sami da ne volimo da nas netko prekida dok radimo, kad nam baš dobro ide i kada smo ‘u zoni’.

2. Na vrijeme se udaljite kada se dijete zaigra.

Kada se malo dijete želi igrati s Vama, počnite se igrati s njima igru ili aktivnost koju su sami odabrali. Kada vidite da su toliko zadubljeni u igru da Vas više ne trebaju, odmaknite se. Dopustite da dijete izgradi samopouzdanje da samo odlučuje o smjeru u kojemu će priča/igra ići te da se nauči igrati samo.

3. Dosada je dobra.

Ne morate se osjećati kao general zabave u kući. Kada starije dijete ne zna što bi radilo i žali se na dosadu, imajte povjerenja u njega i recite mu da imate povjerenja u njega i da znate koliko je kreativno te da ste sigurni da će pronaći nešto čega se može igrati. Dosada je važan dio kreativnosti.

4. Odvojite vrijeme za igru sa djecom.

Istovremeno, barem par puta tjedno, svjesno (makar morali dodati podsjetnik u kalendar) odvojite vrijeme za igru sa svojom djecom.

Za to vrijeme potpuno uklonite mobilne uređaje te ugasite sve uređaje koji odvraćaju vašu pažnju i igrajte se ili radite aktivnosti u kojima svi uživate kao što su možda društvene igre primjerene dobi djece, DIY projekti, vrtlarenje, ples ili sport koji svi volite.

Ovdje je bitno da ne radite skupa neku pasivnu aktivnost poput gledanja filma, nego da sudjelujete, dijelite, razgovarate, smijete se.

5. Djeca napreduju i uživaju u igri sa ljudima svih dobi.

Za djecu je važno da budu izložena i igraju sa različitim ljudima.

Na taj način djeca uče i kako se prilagoditi mlađoj i starijoj djeci, dječacima i djevojčicama, bakama i djedovima koji su možda nekad sporiji ali strpljiviji, mamama i tatama koji su možda kreativniji no ponekad zbog obaveza manje strpljivi.

Tu do izražaja može doći njihova kreativnost, stiču samopouzdanje i uče biti strpljivi i fleksibilni (na primjer kada se igraju sa manjom djecom od kojih više znaju) te uče sposobnosti vođe ali i biti vođeni (na primjer kada se igraju sa starijom djecom).

ŽELITE BESPLATNE AKTIVNOSTI ZA DJECU?

Prijavite se u klub malih čitača i svaki ćete tjedan dobiti besplatne aktivnosti i posebne kodove za popust ravno u Vaš inbox! 🙂

Koliko su štetni ekrani za razvoj dječjeg mozga?

19/12/2022 Storybox team

Storybox · Koliko Su Štetni Ekrani Za Razvoj Dječjeg Mozga?

U Hrvatskoj, 44% roditelja smatra da njihova djeca provode previše vremena ispred ekrana.

Dok psiholozi i stručnjaci za razvoj djece kontinuirano rade na istraživanjima koja pomažu boljem razumijevanju utjecaja na dječji razvoj, roditelji i sami primjećuju negativne utjecaje ekrana i digitalnih uređaja na fizički i psihički razvoj svoje djece.

Knjige o ranom razvoju

Prve knjige koje sam pročitala kada sam odlučila postati mama, bile su “Pravila mozga za razvoj djeteta” John Medine i “The Wonder Weeks” – autora Xaviera Plas-Plooij i Frans X. Plooija.

Obje knjige preporučam svim roditeljima i onima koji će to tek postati.

Obje su mi otvorile prozor u jedan potpuno novi svijet, dotada meni u potpunosti nepoznat; osjetljivi svijet dječjeg rasta, razvoja, promjena ponašanja i emocionalnih reakcija koje sam, nakon što sam postala mama, počela promatrati drugačije.

Užurbana svakodnevica

U današnjoj svakodnevnici, bez obzira koliko se naoružamo znanjem, razumijevanjem i strpljenjem, biti roditelj je doista izazovan zadatak.

U tim izazovnim momentima (koje svi mi kao roditelji imamo), veliki broj roditelja posegne za tv ekranima, mobitelima i tabletima kako bi si olakšali takve trenutke.

Međutim, iako nam se čini da smo umirili dijete i riješili problem kratkoročno, dugoročno stavljamo dijete u zamku i kreiramo brojne druge izazove i za svoje dijete i za nas same.

Događa li Vam se da dozvolite djetetu da pogleda crtić, a nakon što kažete da je vrijeme za neku drugu aktivnost, dijete počne glasno plakati i nemoguće ga je umiriti?

Ako ste dozvolili ekrane u određeno vrijeme ili u određenoj situaciji, dijete onda svakog dana u to vrijeme ili u određenoj situaciji, poput ručka u restoranu očekuje da će gledati crtić.

Gledanje tv-a i listanje po mobitelju, stvaraju ovisnost i kod nas odraslih, a kod djece je ta ovisnost još izraženija jer još uvijek nemaju razvijenu samokontrolu kakvu će tek razviti u adolescenciji.

Dokazano je da su djeca u periodu od 0 do 36 mjeseci u izuzetno intenzivnoj razvojnoj fazi, te nikako ne bi smjela biti izložena ekranima.

Iako se roditeljima nekada može učiniti da izloženost digitalnom sadržaju, može imati i edukativnu vrijednost (kakvu nam reklamiraju veliki broj dječjih kanala i aplikacija), dokazano je da djeca u ovoj dobi nemaju razvijenu sposobnost učenja “kroz ekrane” kakvu imaju kroz direktnu interakciju sa svojom okolinom.

Istraživanje dr. Sheri Madigan sa Sveučilišta u Calgary-ju, provedeno na preko 2441 majki i djece, pokazalo je da što su više djeca u dobi do 3 godine izložena ekranima, to je njihovo ponašanje, te kognitivni i socijalni razvoj slabiji.

Ekrani i djeca predškolske dobi

Što god mi roditelji mislili o tehnologiji, izloženost digitalnim medijima i ekranima danas je sveprisutna.

Koliko god nam se čini da nam pomaže kada upalimo televiziju i tako dobijemo malo dodatnog vremena za obavljanje ponešto od svojih obveza, dugoročno ne činimo uslugu svojoj djeci ni sebi.

Djeca predškolske dobi imaju izuzetan kapacitet za razvoj na svim poljima, ali pretjerana izloženost ekranima onemogućava im optimalan razvoj sposobnosti učenja i uspjeha kasnije u životu.

U spomenutom istraživanju dr. Madigan, jedno od četvero djece je imalo zaostatke u razvoju jezika, komunikacije, motoričkih sposobnosti i socioemocionalnog zdravlja u dobi kada kreću u školu.

Iako postoje i neki pozitivni učinci izloženosti kvalitetnom digitalnom sadržaju, svakako su negativni učinci na djecu znatno brojniji, te ona djeca koja su pretjerano izložena ekranima teže riješavaju i one laganije zadatke kakve imaju kasnije u školi, i često razvijaju poremećaje pažnje.

Odrastanje u digitalnom svijetu

Prema gore navedenom istraživanju, jedna četvrtina djece nisu razvojno spremni za polazak u školu, što je blisko povezano sa pretjeranom izloženosti digitalnim medijima i ekranima.

Što možemo napraviti kako bismo svojoj djeci omogućili optimalan razvoj i pripremili ih za uspjeh kasnije u životu?

Provodimo vrijeme s njima!

Svako dijete, pogotovo u predškolskoj dobi, će uvijek radije odabrati neku zajedničku aktivnost i interakciju s roditeljima, nego ekran.

Naša djeca, kada odrastu će se sjećati onih trenutaka kada smo zajedno čitali, plesali i istraživali i kada su njihovi roditelji bili dio njihovog dječjeg svijeta.

A ono što mi kao roditelji napravimo u predškolskoj dobi svoje djece, utjecat će na njih cijeli njihov život.

ŽELITE BESPLATNE AKTIVNOSTI ZA DJECU?

Prijavite se u klub malih čitača i svaki ćete tjedan dobiti besplatne aktivnosti i posebne kodove za popust ravno u Vaš inbox! 🙂

Katarina Štimac Tomić – marketing mama

08/12/2022 Storybox team

Zašto si se odlučila za poduzetništvo i zašto baš dječje knjige i aktivnosti?

Odlučila sam se za poduzentištvo zbog slobode organizacije vlastitog vremena i zbog bolje kvalitete života tj. boljeg balansa privatnog i poslovnog života.

Radeći u korporacijama u više zemalja u dvadesetima i ranim tridesetima sam stekla golemo iskustvo i divne kontakte, naučila o procesima i izgradnji procesa za uspješno poslovanje i prodaju, te izgradnji brenda.

Sada to iskustvo primjenjujem u svojoj konzultanstskoj praksi gdje sam pronašla niche tržište i nudim usluge izrade strategije prodaje i marketinga, izrade web stranice i web trgovine, te edukacije malih i srednjih poduzetnika o tome kako da izgrade uspješan brend, mjere svoje rezultate i organiziraju poslovanje.

Kako ste došle na ideju Storyboxa i zašto ste ušle u biznis zajedno?

Kao i svaka mama tokom prve trudnoće i tokom prve dvije godine života moje prve kćeri sam krenula čitati dječje knjige i primjetila da je teško pronaći kvalitetne knjige i poticajne aktivnosti za djecu.

Jednog sučanog ljetnog jutra kada smo nakon duge ranojutarnje fitness šetnje Uvalom Lapad sjele na kavu, počele smo pričati o tome kako zabavljamo djecu tokom dana kada je sunce prejako za izaći van.

Pričale smo kako je teško uz užurbanu svakodnevnicu pronaći kvalitetne slikovnice i kako bi bilo lijepo da dolaze u paketu sa zabavnim razvojnim aktivnostima i nekom sitnicom za djecu – tako smo došle na ideju Storyboxa.

Što čitaš i što ti znači čitanje?

Moje su se čitalačke navike poprilično promijenile otkada sam istovremeno postala poduzetnica i mama.

Čitanje mi pomaže da počistim glavu od svakodnevnih to-do lista, dio je moje self-care rutine.

Čitam ponešto o razvojnoj psihologiji i svjesnom roditeljstvu autora kao što je Rene Brown, zatim poeziju Rupi Kaur i Karen McMillan, naravno poslovne knjige kao što su knjige Simon Sineka i Peter Thiela te klasike kao Sapiens, Y.N.Hararija.

I dalje svaki dan čitam, no nešto manje nego prije.

Koliko često i od koje dobi čitaš svojim djevojčicama?

Svojim curicama čitam od rođenja svaki dan, imamo naše svakodnevne rituale koji uključuju knjige.

Najviše čitamo prije spavanja ali me jako veseli što ih vidim kada se igraju da uzmu slikovnice, vrste stranice i jedna drugoj prepričavaju knjige. U autu na putu u školu često ponesu slikovnice i starija kćer čita ili prepričava slikovnicu mlađoj.

Kako biraš knjige?

Knjige biram po tematici i ilustracijama. Čitamo vrlo različite autore iz cijelog svijeta. Važno mi je da knjige koje čitamo promoviraju naše roditeljske i ljudske vrijednosti.

Knjige vidim kao prozor u svijet, one su mnogo bolje osmišljene i dublje analizirane nego što su objave na društvenim mrežama ili youtube crtići i lakše izazivaju emociju kod djece.

Koja je tvoja dnevna rutina radnim danom i vikendom?

Naša obiteljska rutina je dosta fiksna i svjesno je se držimo jer su djevojčice još male i takav način organizacije vremena im daje mir jer znaju što dolazi sljedeće u bilo koje doba dana. To smanjuje nervozu za sve članove obitelji.

Ujutro uvijek skupa doručkujemo, sve za školu pripremimo noć prije. Vozimo djecu u školu i idemo raditi. Kada ih poslije 16 sati dovedemo iz škole i sa aktivnosti, uvijek skupa večeramo. Tokom pripreme večere muž okupa djecu, svugdje u stanu osim u kuhinji prigušimo svjetla i upalimo jazz i svijeće.

Nakon večere čitamo skupa slikovnice, nekada samo jednu nekada tri. Svaka odabere po barem jednu, poslije toga idu spavati.

Sve vrste ekrana izbjegavamo tokom radnom tjedna u potpunosti jer ih koriste u školi dovoljno da znaju osnove.

Samo vikendom pogotovo ako je ružno vrijeme dopustimo 45-60 minuta crtića ali na televiziji, ne na manjim ekranima.

Koje su omiljene aktivnosti tvojih djevojčica?

Moja starija kćer od šest godina svakodnevno jaše ponija poslije škole. Jako voli DIY projekte, izrađivati vlastite posudice za bojice, hotel za kukce na terasi i imamo cijeli jedan malo ormar pun recikliranog materijala za takve aktivnosti.

Mlađa kćer od tri godine u sklopu škole ide na balet i školu sporta, svaki po 45 minuta tjedno. Ona voli voziti skuter i igrati se na terasi, u zadnje vrijeme jako voli igrati memory igre.

Obje imaju plivanje u sklopu škole tokom nastave.

Koje su tvoje self-care rutine?

Budući da sam bivša radoholičarka i sportašica, na teži način sam naučila koliko je bitno prvo brinuti o sebi, tek kada sam završila u bolnici zbog iscpljenosti. Na tome aktivno svakodnevno radim. Mantra mi je ona avionska: prvo stavi masku sa kisikom sebi a onda drugima, jer ako ostaneš bez kisika i unesvjestiš se ne možeš pomoći ni djeci niti drugima.

Nažalost, u našoj kulturi se jako hvali žrtva majke, u svakom smislu, slabija je participacija očeva i mnoge su žene izuzetno iscrpljene, zbog toga pate i djeca.

Kako vidiš ulogu očeva kod svjesnog odgoja djece?

Uloga očeva i majki je jako važna i utječe kasnije i na izbor partnera i doživljaj muškaraca i žena kroz život.

Osobno mi je kod odluke da li želim djecu sa odabranim partnerom bilo jako važno kako vidi sebe u ulozi oca, koliko je spreman raditi na nekim možda preuzetim tradicionalnim obrascima od roditelja gdje su majke bile aktivni a očevi često pasivni roditelj.

Uvijek sam željela i moram reći da sam i pronašla partnera koji će preuzeti odgovornost za svoj dio roditeljstva, svoj dio brige za kućanstvo i kontinuirano raditi na sebi.

Kako se ti i muž dogovarate oko odgoja i kako se postaviti u kojoj fazi?

Pokušavamo uvijek otvoreno i iskreno pričati. Riješavati nesuglasice mirno i onda kada se dogode. Ne govoriti iz ega nego samokritično. Pokušati sagledati poziciju drugoga.

To zahtjeva svakodnevni rad, nije lako, ne uspijemo uvijek. Ono što je važno jest da pred djecom pogotovo pokazujemo da se volimo, razmjenjujemo nježnosti i civilizirano razgovaramo. Uvijek i isključivo s poštovanjem. Djeca sve čuju i vide i kod ovoga nema kompromisa.

Pokušavamo pronaći svjesno vremena jedno za drugo, dio naše svakodnevne rutine jest popričati o tome što su cure rekle da je bilo u školi, o raspodjeli obaveza oko kuće i djevojčica itd. Pokušavamo izaći sami barem jednom u dva tjedna.

Koja ti je omiljena knjiga za djecu a koja za odrasle?

Moja omiljena knjiga je svakako 7 Navika uspješnih ljudi, Steven Coveya, zatim Tko je maknuo moj sir Spencer Johnsona i izvrsna je za pročitati kada imate neki problem ili ste na životnoj prekretnici, jako je kratka i pročita se za sat vremena.

Posebno su mi u prvoj godini mojih curica bili dragi stihovi zbirke Mother Truths koju je napisala Karen McMillan.

Ima ih još mnogo!

Od dječjih knjiga baš volim knjige Julie Donalson u smislu zaigranih likova i lako pamtljiih priča, dobrog marketinga. A od posebnijih knjiga volim The Dot i Blueberry Girl.

ŽELITE BESPLATNE AKTIVNOSTI ZA DJECU?

Prijavite se u klub malih čitača i svaki ćete tjedan dobiti besplatne aktivnosti i posebne kodove za popust ravno u Vaš inbox! 🙂

Armina Bavčić – Storybox vlasnica

07/12/2022 Storybox team

Zašto si se odlučila za poduzetništvo i zašto baš dječje knjige i aktivnosti?

Oduvijek sam planirala da ću biti poduzetnica. Htjela sam se, kroz svoje profesionalno iskustvo, prije dobro pripremiti za tu ulogu.

Bavila sam se financijama i računovodstvom, zatim radila u turizmu, i provela dosta vremena ‘tražeći sebe’ i polje koje bi odgovaralo ne samo mojim profesionalnim kompetencijama, već i mojoj osobnosti.

Nakon što sam postala mama dvojice dječaka koji prebrzo rastu, shvatila sam koliko brzo vrijeme leti i naučila važnu lekciju ‘pravo vrijeme je sad’.

Naučila sam i koliko je važan period njihovog razvoja od rođenja do polaska u školu, koliko je nužno da odvojimo vrijeme koje provodimo sa svojom djecom u ovom periodu i učimo ih vrijednostima koje će im pomoći da u budućnosti mijenjaju svijet na bolje.

Znam koliko je to teško u ovom užurbanom načinu života koji većina nas živi.

Istinski uživam u čitanju sa svojim dječacima, i osmišljavanju raznih aktivnosti i eksperimenata.

Jako sam sretna što i oni uživaju u čitanju, i što uvijek traže još jednu, pa još jednu (pa još jednu!) priču i što me vrijeme provedeno s njima na takav način vraća u dane mog djetinjstva.

Sve to nekako kao do me vodilo upravo do trenutka kada sam rekla ‘sada je vrijeme’ za poduzetništvo i za Storybox.

Kako ste došle na ideju Storyboxa i zašto ste ušle u biznis zajedno?

Katarina i ja smo jedna drugoj velika podrška i inspiracija, još od vremena kada smo zajedno studirale u SADu.

Zajedno smo rasle, nekad u različitim smjerovima (i zemljama), ali dijelimo jako slične vrijednosti kojima se trudimo učiti i svoju djecu.

Obje smo željele nekako pomoći i drugim roditeljima da usprkos užurbanom načinu života, odvoje vrijeme za svoju djecu kada dođe naša kutija, koje će provesti u dječjem svijetu mašte i kreativnosti, a pritom učiti djecu vrijednostima koje će im pomoći da mijenjaju svijet na bolje.

Što čitaš i što ti znači čitanje?

Otkako sam postala mama, najviše čitam knjige za djecu i knjiga o djeci i razvoju djeteta.

Jako me interesira psihologija, pa često čitam i knjige na tu temu. Volim čitati i poeziju, a čitanje za mene znači odmak u neki drugi svijet, opuštanje i naravno, učenje i osobni razvoj.

Koliko često i od koje dobi čitaš svojim dječacima?

Obojici čitam od rođenja, a čitamo svaku večer prije spavanja i kada oni sami zatraže da čitamo.

Kako biraš knjige?

Jako mi je bitna tematika kada biram knjige za svoje dječake, ali i kvalitetne ilustracije, te pazim da je dovoljno razumljiv način pisanja za njihov uzrast.

Često i njih povedem da sami izaberu knjigu koju ćemo kupiti ili posuditi u knjižnici.

Koja je tvoja dnevna rutina radnim danom i vikendom?

Tijekom tjedna se trudim ‘uloviti’ vrijeme za sebe, i ne mogu reći da imam rutinu.

Radim na tome, jer svi bolje funkcioniramo kada imamo rutine i suprug i ja, a pogotovo djeca.

Vikendi su rezervirani za obitelj, bilo da smo vani ili doma. Obzirom da je moj suprug često poslovno na putu, naše rutine se mijenjaju ovisno o tome da li je on doma ili ne.

Svakako kada je doma, ja imam više vremena za sebe.

Koje su omiljene aktivnosti tvojih dječaka?

Moji dječaci su oboje jako aktivni, i primarno su im drage (a i važne), fizičke aktivnosti.

Stariji, petogodišnjak jako voli bojiti, crtati i oduševljava ga kada izrađujemo predmete od papira. Često zajedno i slikamo.

Mlađemu se omiljene aktivnosti dosta često mijenjaju, jer je još u fazi istraživanja.

U zadnje vrijeme najviše voli slagati visoke tornjeve i plesati.

Koje su tvoje self-care rutine?

Self-care rutine baš i nemam, to je nešto na čemu radim.

Ali svakoga dana, odvojim barem 30 minuta za sebe u koje god doba dana to bilo, kada meditiram i jednostavno ne radim apsolutno ništa i izoliram se od vanjskog svijeta.

Kako vidiš ulogu očeva kod svjesnog odgoja djece?

Uloga očeva je jednako važna kao i uloga majki.

Ali što je još važnije jeste da se te dvije uloge moraju kao slagalica nadopunjavati, kako bi djeca dobila sve ono što trebaju i od očeva i od majki.

Kako se ti i muž dogovarate oko odgoja i kako se postaviti u kojoj fazi?

Moj muž bolje razumije našu djecu u nekim situacijama i fazama, u nekim ih bolje razumijem ja.

Ono što je meni pomoglo u mom osobnom razvoju kao roditelja, jeste promatrati njega kako postupa u nekim situacijama, koje su meni bile izazovne i učiti od njega.

Isto tako, i on uči od mene u situacijama koje su meni jednostavnije, a njemu predstavljaju izazov.

Jako puno i otvoreno razgovaramo, i trudimo se i mi rasti i razvijati za dobrobit naše djece.

Koja ti je omiljena knjiga za djecu a koja za odrasle?

Teško mi je reći samo jednu. Ima ih puno.

Za odrasle ‘Čuvar izgubljenih stvari’ od Ruth Hogan i ‘Zovem se Crvena’ – Orhan Pamuk.

A za djecu ‘Ocean do neba’ – Braće Finn, ‘Slonić po imenu ja’ – Giles Andreae, i ‘Riba duginih boja’ – Marcus Pfister.

ŽELITE BESPLATNE AKTIVNOSTI ZA DJECU?

Prijavite se u klub malih čitača i svaki ćete tjedan dobiti besplatne aktivnosti i posebne kodove za popust ravno u Vaš inbox! 🙂